srijeda, 24. prosinca 2014.

Tradicija, mirisi, okusi, blagdanske slastice i .....Sretni blagdani !

Blagdanski dani uvijek su lijepi i posebni, veseliji smo, puni dobrih želja i nadanja , dijelimo to rado i sa drugima, u Zagrebu se nadamo snježnom i bijelom Božiću, a u Dubrovniku lijepom i sunčanom vremenu koje će nam dozvoliti šetnju gradom i neizostavnu kolendu, onu koja je jutros bila na Stradunu i u kojoj sam uživala kao i svake godine. Da, u Gradu sam, slavimo Božić ! 

Grad me dočekao okupan suncem, pomalo miran, blagdanski ukrašen, prošetala sam, duboko udahnula morski zrak, i ovaj put jednako osjetila tu "snagu kamena" kako kaže dragi I. , gledam, upijam, osjećam Grad i osjećam blagdane. 

Blagdansko ozračje je i u kući, prvi kolači mirišu, pripremaju se blagdanske slastice, a mama se i ovaj put najviše potrudila, miriše njezin Božićni kuglof koji ćemo na božićno jutro jesti uz prvu kavu toga dana, mirišu keksići  od kojih je napravila i malu božićnu jelku :) , tradicionalna kontonjata joj je ove godine ispala posebno dobra. A zajedno smo zamirisale kuću medenjacima od naše drage Snježe. 







Danas je Badnjak i na Stradunu je tradicionalna Dubrovačka kolenda, jutros smo svi tamo bili. Kao i uvijek u Grad su prvi ušli  Dubrovački trombunjeri , zatim se začuju prvi taktovi  Gradske glazbe, prolaze Stradunom do Gradske vijećnice, a ja ih pratim i tražim okom njihovog meni najdražeg člana, moju nećakinju K. :) Ispred vijećnice pridružuju se zboru i pjeva se dubrovačka kolenda. Gradonačelnik će nam tada čestitati, a svi koji smo se tamo našli ostajemo zajedno otpjevati krasnu pjesmu "Božić u Gradu". Ne propuštam Kolendu i jutro na Badnjak na Stradunu, ne propuštam otići sa mamom, sestrom, nećakinjom, dragom prijateljicom, vidjeti drage ljude koje rijetko susrećem, reći im "svako ti dobro",  posebna je to atmosfera i poseban osjećaj biti dio toga. 







Badnjak znači i post, danas jedemo bakalar i bio je odličan onaj "na bijelo" koji nam je teta pripremila. Jede se danas i neka druga riba, ali bakalar je tradicija i nekada smo dok je obitelj bila veća i dok smo brojali više starijih članova obavezno kuhali bakalar na bijelo i bakalar na crveno, probali bi od svakoga pomalo, uvijek nam je bio odličan , a najvažnije je bilo isto ono što i danas, da se svi okupimo i budemo za blagdane zajedno.

Osim bakalara obavezne su i prikle ili fritule, i ove godine ih je , tradicionalno :), napravila moja sestra i ispale su joj odlične, male, mekane, uskusne "loptice" brzo su nestale jedna za drugom, a arancini kojima nas je darivala moja draga prijateljica M., i bruštulani mjendeli koje je napravila moja mama neizostavna su dobrodošlica u svakoj kući za vrijeme blagdana. I ukusan, jako ukusan zalogajčić :) 







Sada u smiraj dana, na Badnjak, čuju se već  Kolendari koji obilaze kuće da nam zažele sretne blagdane i svako dobro, sviraju i pjevaju, a mi ih darujemo kojom kunom, nekada su umjesto kuna doma nosili naranče, rogače, kolače, .....ali svako vrijeme nosi svoje, važno je da su  Kolendari uvijek tu. Okitili smo i borove, i pokloni su spremni, do sutra ćemo svi pogledavati prema njima, ali tek sutra znati ćemo što se krije iza ukrasnih papira :) 







I dok slušam  Kolendare kako u susjedstvu pjevaju :"dobar veče mi kucamo....."  i jedem zadnju sestrinu priklu, razmišljam o pripremama za Polnoćku na koju odlazim sa prijateljima. I već se veselim sutrašnjem tradicionalnom Božićnom ručku koji ću prvi put ove godine raditi sa mamom. Zelena menestra, vraća me u djetinjstvo, u mladost, posebno je to jelo (biti će uskoro i recept na blogu) , poseban je to miris i okus, posebna je atmosfera u kući kada se kuha i jede zelena menestra. 

Proslavimo zajedno ove blagdane, veselimo se ovim danima dobrih želja i nadanja i zaboravimo sve ono što želimo zaboraviti, barem ovih dana neka ostane negdje pored nas i uživajmo okruženi samo onim dobrim i lijepim ! 

Sretan Božić svima vam želim i  uspješnu , veselu, zdravu i sretnu Novu 2015.-tu Godinu !




četvrtak, 18. prosinca 2014.

FBI rukavice - What´s for dessert ?

U ovom krugu blog igrice FBI rukavice koju je pokrenula draga Maja sa bloga Cooks and Bakes istražujemo blog drage Tamare – What´s for dessert ?


Tamarin blog redovno pratim i kada se malo osvrnem na sami početak Tamarinog objavljivanja na blogu znam da je unijela neku novu svježinu u blog-zajednicu , donijela nam je neke nove recepte i priče, uključila se svojim komentarima koje mi je uvijek drago pročitati. Iskrena, spontana, dobronamjerna, vrijedna, majstor za slastice, za tijesta…….ovako ja doživljavam Tamaru. Ljubav prema planinarenju nam je zajednička, ali i ljubav prema dobrom zalogaju, posebno onom slatkom :) Divim se tako Tamarinim izvedbama torti i ostalih slastica, isto tako jednostavnosti nekih recepata od kojih nastaju odlična jela i slastice, sviđa mi se koncept bloga i postova, i lijepo pojašnjeni recepti. A tek slike, slike mi se posebno sviđaju i pratila sam Tamarino uključenje u projekt 365 projekt i divila se njezinim postovima mjeseca u slikama.


Sviđa mi se i naziv bloga , "What´s for dessert ?", iako ćemo uz puno odličnih recepata za deserte naći i odlične slane zalogaje. Našla sam ih tako i ja u ovom istraživanju.












Kada istražujem neki blog obično prvo krenem prema receptima koje sam zapamtila ili zabilježila redovnim praćenjem bloga. Zatim ide „drugo čitanje“ :) , vratim se na starije postove, sve pročitam, proširim listu želja i krenem….., ali ne ide uvijek baš po listi, tijekom istraživanja često promijenim početni popis i uvijek, ali baš uvijek ostane nešto za isprobati što nisam stigla. Tako je bilo i kod Tamare, lista želja je bila velika, ali mogućnosti su napravile svoje i isprobala sam dio zapisanih recepata , ali vjerujem da će i svi ostali jednom doći na red. "What´s for dessert ?“ je na moju listu donio lijepe slatke recepte, ali i one slane, možda je iznenađujuće, slani su nekako dobili prednost i više ih se našlo u ovom isprobavanju. Krenimo redom :) 
Recepte neću prepisivati već su u linkovima u nazivu.




Čim je objavljena bila je moja :) i točno sam znala kada ću je pripremiti. U subotu kada idem na plac i kada kupim lijepu , svježu, muškatnu tikvu, i kada volim skuhati nešto što sam taj tren donijela sa placa, sezonsko, povrtno, …... znači skuhati ću ovu juhu :) Tamara je rekla u ovom postu da ne kuha baš često samo za sebe, ali je baš tako pripremila ovu juhu i galettu koja slijedi i mislim da je dobro napravila jer se i sa juhom i galettom isplati počastiti, pa taman i sama. Juhu sam napravila po receptu osim što sam kockice bundeve prethodno pekla u pećnici na 200 stupnjeva oko 20 minuta. Zatim sam ih dodala u pripremu za juhu kako piše kod Tamare i ubrzo se i zdjelici našla mirisna, gusta juha intenzivne i lijepe boje. I jako finaaaa……, ova juha je baš ukusna, od onih je juha za koje kažemo da su pune okusa i mirisa, pravi mali obrok !











Nakon juhe drugi dio muškatne tikve je završio u ovoj galetti. Napravila sam sve točno po receptu, ali moja galetta nije ispala tako lijepa kao ona kod Tamare. Nema veze, oprostiti ćemo joj izgled obzirom da je opravdala odličnim okusom. Meni se jako svidjela, znala sam da će biti tako jer volim ovakva jela, posebno kada su od bundeve i cijela kombinacija mi je baš odlična. Dragi I.nije baš ljubitelj bundeva pa ga sa juhom nisam niti dočekala, ali galettu sam mu ponudila da proba, hm, pa nisu bindeve niti tako loše, prošla je ova galetta i kod njega ;) 











Ovaj recept me privukao "na prvu", kako zanimljiva kombnacija, lisnato tijesto i krumpir, uz fino začinjeni i pripremljeni poriluk sa vrhnjem. Obećavalo je na dobro i bilo je dobro. Pletenicu sam pripremala jedan prohladni dan, umorna sam i pomalo gladna došla sa posla i htjela sam nešto toplo, fino, da ne bude suho, ali ne niti da kuham neko veliko jelo. Upravo ova pletenica je bila odličan izbor. Sve sam radila po receptu osim što sam stavila nešto manje krumpira. I najviše sam se brinula kako ću formirati pletenicu, spretna kakva jesam sa tijestom mislila sam da je bolje da ga samo zarolam i gotovo :), ali to nije to pa sam slijedeći upute u receptu uspjela dobiti i pletenicu, znam da je jednostavno, ali ja sam baš bila sretna što mi je ispala kao pletenica :) Pletenicu sam podijelila sa dragim I., odmah je komentirao kako je jako zanimljiva i ukusna, dok je meni dio sa porilukom bio savršen, ali mi je krumpira bilo malo previše u okusu (iako sam ga stavila manje nego što ide u recept). U svakom slučaju sigurno ću ponovno raditi ovu pletenicu sa još manje krumpira i više poriluka :)












Ružice su u mojoj verziji postale kuglofići :) Gledala sam ih kod Tamare i sve ono kao obilazim oko njih, a nikako ih konačno napraviti. A lijepe su mi, i sastojci mi se sviđaju, jako mi dobro i zvuče i izgledaju ! U zadnje vrijeme često nosim ručak/marendu od doma, restoran u firmi sve manje prihvaćam i htjela sam da mi ove ružice uz jogurt budu jedan dan za takav obrok. Moje ružice/kuglofiće pripremala sam navečer, sastojke sam prepolovila kako bi ih dobila 6 komada iz čistog razloga da ne pojedemo odmah svih 12 :) , umjesto pancete koristila sam šunkicu koju sam popržila, sve ostalo dodala po receptu i ispekla kuglofiće. Čekam dragog I. da mu ih pokažem i da ih zajedno probamo, ali ne uspijem izdržati i još onako toplo pojedem jedan, mmmm kako dobro. Dolazi I. i odmah kaže "baš lijepo izgledaju" , a kada ih je probao kaže da su mu i dobri.  Pa pojedem i ja još jedan, pa pojede i on još jedan, i …….za sutra ostadoh bez planiranog ručka , zašto nisam odmah napravila svih 12 ?! :)











Ili post o dvije neobične pite od jabuka, jedna je ova pečena u staklenkama, a druga je pita od jabuka koja je pripremljena kao keks. Obje odlične i žele biti isprobane :) Već od ranije me interesirala ova u staklenkama, inače volim jela i kolače koja su malo drugačije pripremljena, a kada sam ovdje vidjela kako je Tamara zatvorila staklenku i ponijela u njoj pitu od jabuka na izlet nije uopće bilo dileme da ću baš nju prvu isprobati. A niti dragi I. niti ja nismo imali dilemu kod degustacije tako da moje prve pite u staklenkama nisu niti stigle do izleta :)  Odabrala sam 4 staklenke u koje ću smjestiti pite, dočekala jednu prohladnu i kišnu večer kada je miris pite od jabuka nešto najljepše što si možemo priuštiti i krenula po Tamarinom receptu. Slijedila sam sve upute , posebno ono sa stavljanjem tijesta u staklenku u komadićima umjesto da pokušavamo sa većim komadom i bez problema formirala pite. Pripremila sam i nadjev, sve kako piše, i ispekla ove zanimljive pite. Jako lijepo su se ispekle ovako u staklenkama, a u odnosu na Tamarine mislim da sam trebala staviti nešto više nadjeva, ali sam se bojala da će početi izlaziti vani pa sam išla kao "na sigurno". Kada su pite bile pečene tek sam ih malo prohladila i dok sam fotkala došao je dragi I. i gleda pitu u staklenci i pita me "da li je to stvarno ? " , šaljem sestri sliku pite u staklenkama, a ona vraća poruku "da li je to stvarno ? " :)  O da bilo je stvarno, ali i nestvarno dobro. Uzeli smo žličice u ruke i naše pite su brzo nestajale, ……..za izlet ću ih sigurno ponoviti ! Odlične pite od jabuka u neobičnom izdanju :)










I eto nas kod "kapitalca" ovog istraživanja. Svako moje istraživanje bloga završi sa jednim receptom koji mi se posebno izdvoji i namatne, u istraživanju Tamarinog bloga to su bile ove praline. Uh kada sam vidjela da se radi o kombinaciji čokolade i maruna lijepo upakiranoj u ove praline odmah sam rekla "to pravim ! " :)  Bila je i puna sezona maruna, a ove godine su mi nekako posebno odgovarali, svako malo sam tražila neki zalogaj od maruna ili sa marunima. Ipak, za ove praline nisam koristila prave marune već gotovi kesten pire koji sam nedavno otkrila kao jako ukusan, zapravo uz dodatak vanilin šećera i malo ruma postaje odličan, a vrlo je kremaste strukture tako da se i meni dragom I.jako svidio posebno u kombinaciji sa šlagom, ali i u ovim pralinama.









Tamara voli raditi praline, impresivna mi je i njezina kolekcija kalupića za praline. Dostupni su nam danas razni kalupići koji se svugdje mogu kupiti, ali moja „kolekcija“ je ostala na jednom primjerku koji sam prije par godina kupila u Londonu i kojega posebno volim. Upute za izradu pralina se nalaze u Tamarinom drugom postu na koji vodi priloženi link, Praline, i treba samo raditi mirno i polako i dobiti ćemo praline bez greške :)  Moji dosadašnji pokušaji izrade pralina nisu bili baš najuspješniji, ali nisam ih do sada nikada niti radila ovako kao sada, koristeći špricu za doziranje otopljene čokolade i kist za formiranje čokolade u kalup. Količine u receptu sam koristila za 16 kom pralina pa su moji čokoladni omotači malo deblji što nam na kraju nije smetalo. Praline sam ostavila 2 dana u kalupu u hladnjaku i tada su samo ispale iz kalupa , a odlučila sam se na ukrašavanje perlicama tako da nam najave blagdane i da zajedno sa ovim pralinama uživamo u predblagdanskom ugođaju. Praline su zadovoljile sve moguće kriterije :) , iskrena preporuka baš za ove sa punjenjem od maruna !








I pomalo smo došli do kraja isprobanih recepata u ovom istraživanju Tamarinog bloga, a ostalo ih je još koji će prije ili poslije doći na red, Prašćići možda već sada za Novu Godinu, namaz od čvaraka koji moram isprobati, Doboš torta, ali i nježne školjkice punjene marmeladom……..i još, i još ...... :) 

Draga Tamara, hvala ti na svim odličnim receptima i zanimljivim pričama koje dijeliš sa nama, lijepo mi je bilo gostovati u tvojoj kuhinji i vidimo se tamo i dalje :) 

četvrtak, 4. prosinca 2014.

Pita od jabuka - dvije gošće i 84 godine !


Pita od jabuka je klasik među pitama i nisam još srela nikoga tko je ne voli, baš onu pitu  sa prhkim tijestom i nadjevom od jabuka u raznim varijantama, onu koja najljepše miriše i svakim zalogajem topi se u ustima. Upravo takve dvije pite od jabuka danas predstavljam zahvaljujući mojim dragim gošćama koje su me počastile svojim pitama od jabuka i koje će sa nama podijeliti svoje recepte.


Čast mi je ugostiti ove dvije dame, gospođu Dainu koja je napunila 92 godine i djevojčicu Petru koja ima 8 godina, 92-8=84 :) , matematika je jasna, 84 godine dijele ove dvije dame, ali ljubav prema kuhanju i piti od jabuka ne poznaje te godine, tu ih ništa ne dijeli, i zato smo danas ovdje da zajedno sa njima uživamo u njihovim mirisnim i ukusnim pitama.


U piti koju je ispekla gospođa Daina : 






I u piti  kojom nas časti moja mlađa gošća, draga Petra: 







Kada nas je još negdje krajem ljeta draga Petra pozvala na svoju pitu od jabuka nije niti slutila koliko me razveselila tim pozivom i koliko me zainteresirala  pitom od jabuka koju je ispekla. Petra ima 8 godina i već se može pohvaliti svojim kulinarskim uspjesima, svojim keksićima, pitom, ……pohvaliti će se Petra i dobrim ocjenama u školi, novom haljinicom, nekom novom sitnicom za uljepšavanje kakvu vole sve djevojčice. 

Došli smo dragi I. i ja u vrt obiteljske kuće gdje smo degustirali Petrinu pitu od jabuka. Odmah mi je rekla da joj je baka sve objasnila i da joj je pomagala oko ove pite. Drage naše bake, nekako se neminovno vezuju uz klasike od kolača kao što je i pita od jabuka. Komad pite je na stolu, a Petra mi spremno objašnjava što i kako je radila, a pokazuje mi i svoju kuharicu u kojoj su i keksići koje je pravila, ali i još puno lijepih recepata koje želi isprobati.











Pita od jabuka je na stolu, u našim tanjurima, fino prhko tijesto, nadjev od jabuka u koji su dodane i grožđice, i malo oraha ……., jako dobro. Sjedim, jedem, gledam našu malu kuharicu, gleda i ona nas i pita se da li nam je pita dobra. Veseli je potvrda da nam se sviđa, a to najbolje vidi na praznim tanjurima :)  Ponosni su i mama i tata i brat, a meni je jako drago što je podržavaju u interesu za kuhanje, a i što su joj predložili da baš nas pozove na degustaciju ove pite od jabuka :)  








Naravno da sam tražila recept i Petra ga spremno donosi, već je napisan i tu su svi detalji, lijepo napisano i opisano. A i mama ima svoj zadatak kako bi pita bila što uspješnija :) 











Znamo da ćemo nekada napraviti odlično jelo ili kolač ako precizno slijedimo recept i obratimo pažnju na sve detalje, ali nema tog recepta i tih detalja koji mogu zamijeniti iskustvo i nebrojeno puta napravljen neki kolač. Tada je recept u našim prstima, nije niti potreban precizan recept, nekada niti vaga nije potrebna jer sigurne ruke same znaju koliko je kojeg sastojka u posudi. Petra i ja smo još daleko od toga da bismo na ovaj način napravile neki kolač, ali je zato gospođa Daina upravo to, recepte ima u svojim vještim prstima iz kojih su izašli neki od najboljih kolača koje sam jela, ikada. Takva je i njezina pita od jabuka.



Gospođa Daina je mama od dragog I., posebna je, zanimljiva, volim sa njom razgovarati, volim od nje učiti i uvijek me zadivi svojim znanjem, širinom stvari koje je zanimaju, vitalnošću u svojoj 92.-oj godini, a tu je naravno i ona životna mudrost koju nose ljudi njezinih godina. I peče najbolje kolače ! Ako me pitate gdje sam jela najbolju reform tortu odgovoriti ću da mi je njezina najbolja, moja sestra je oduševljena njezinim kolačima koje je imala priliku probati, mogla bih još nabrajati, ali pita od jabuka koju pravi mi je nenadmašna, jednostavno je savršena ! Kada god dobijem komad njezine pite od jabuka baš se razveselim , jednom sam čak izjavila da mi je to sretan dan :)











Nakon što me više puta počastila ovom pitom od jabuka zamolila sam je da mi napiše recept. Naravno da će mi ga napisati, objasnila je i da je to zapravo američka pita od jabuka, recept je originalno stigao iz Californie od njezine prijateljice koja tamo živi. Moje „napisati“ za nju je značilo otipkati ga na pisaćoj mašini, onoj koju je nekada kada je radila kao liječnica koristila za ispisivanje dijagnoza i recepata pacijentima, a danas iz te pisaće mašine izlaze pisma prijateljicama i recepti kao što je ovaj, detaljan u opisu pripreme pite i uz opaske koje je uvijek dobro imati kada pravimo neki kolač. 








Iako je recept priložen ja ću ga i ovdje ispisati i malo prilagoditi načinu kako inače pišem.



Pita od jabuka

(kalup promjera 25cm)

Tijesto: 
- 350 g oštrog brašna 
- prstohvat soli
- 1 jaje 
- 80 do 100 g šećera 
- 140 g maslaca 
- 1 žlica vode 

. Sjediniti sve sastojke i rukom zamijesiti tijesto. Podijeliti ga na dva dijela, jedan malo veći za dno kalupa i manji dio za prekriti nadjev. 
- Svaku polovicu tijesta "baciti" oko 50 puta na pobrašnjenu dasku , a zatim pokriti kuhinjskom krpom i ostaviti oko 30 minuta.

Nadjev od jabuka: 
- 2 jabuke ili jedna veća 
- 1 žlica maslaca 
- malo ulja 
- cca 100 g šećera 
- 1/2 limuna - sok
- 2 žlice gustina 
- džem od marelica 
- cimet po želji 
- šećer u prahu za posipanje

- Jabuke dobro oprati pod tekućom vodom, razrezati na 4 dijela, ukloniti koštice i narezati sa korom na tanke listiće. 
- U posudu za kuhanje ili u dublju tavu staviti maslac i ulje, zagrijati ih i dodati jabuke. 
- Dinstati mješajući dok jabuka ne pusti sok odnosno postane mekša.
- Zatim dodati šećer, sok od limuna i gustin i sve umiješati. 

- Tijesto razvaljati u oblik kalupa i većom polovicom tijesta obložiti kalup i rubove. Nabosti ga vilicom i premazati džemom od marelica. Rasporediti nadjev od jabuka. 
- Nadjev posuti sa cimetom i  razvaljanim drugim dijelom tijesta prekriti nadjev. 
- Rubove spojiti zajedno pomoću prstiju, u sredini napraviti malu rupicu. 
- Peći na 190 stupnjeva, 30 - 40 minuta. 
- Kada je pita gotova izvaditi je iz pećnice i posuti šećerom u prahu. 
DOBAR TEK ! 


Kako sam već rekla ova pita od jabuka je u kategoriji „savršeno !“ :) , odlična je još pomalo topla, ali isto tako i kada se skroz ohladi, kada jabuke puste svoju aromu, a savršeno prhko tijesto postane mekano i prhko baš koliko treba.


I dok je mlada kuharica Petra odmah spremno stala ispred fotoaparata , gospođu Dainu nismo uspjeli na to nagovoriti. Rekla bih da su to one 84 godine razlike između njih dvije, godine koje će Petra tek proživjeti i u kojima će i sama doći do toga da pitu od jabuka neće više raditi isključivo po receptu, mama više neće morati naribati jabuke, a baka izvaditi pitu iz pećnice da se ona ne opeče. Godine kojima se i ja nadam i u kojima ćemo i Petra i ja doći do toga da pitu od jabuka imamo „u prstima“ ;), kao gospođa Daina.











I dok  sada ponovno osjećam miris ovih pita od jabuka i znam da ću ih i sama jednom isprobati baš po ovim receptima, zahvaljujem se mojim dragim gošćama što su sa nama podijelile svoje pite od jabuka i što su nam svojim gostovanjem ovdje uljepšale ovo predblagdansko vrijeme.



Dragoj Petri želim još puno novih recepata, veselim se i onima koje ćemo zajedno napraviti, i svakom novom kolačiću kojim će nas počastiti. Veselim se i svemu što ću još naučiti od gospođe Daine, a svakako i  novom komadu pite od jabuka kada je sljedeći put napravi :)



Uživajmo u ovom klasiku koji ne poznaje godine, pa niti onih 84 koje dijele naše današnje kuharice, moje gošće i  - pita od jabuka ! :)