srijeda, 24. prosinca 2014.

Tradicija, mirisi, okusi, blagdanske slastice i .....Sretni blagdani !

Blagdanski dani uvijek su lijepi i posebni, veseliji smo, puni dobrih želja i nadanja , dijelimo to rado i sa drugima, u Zagrebu se nadamo snježnom i bijelom Božiću, a u Dubrovniku lijepom i sunčanom vremenu koje će nam dozvoliti šetnju gradom i neizostavnu kolendu, onu koja je jutros bila na Stradunu i u kojoj sam uživala kao i svake godine. Da, u Gradu sam, slavimo Božić ! 

Grad me dočekao okupan suncem, pomalo miran, blagdanski ukrašen, prošetala sam, duboko udahnula morski zrak, i ovaj put jednako osjetila tu "snagu kamena" kako kaže dragi I. , gledam, upijam, osjećam Grad i osjećam blagdane. 

Blagdansko ozračje je i u kući, prvi kolači mirišu, pripremaju se blagdanske slastice, a mama se i ovaj put najviše potrudila, miriše njezin Božićni kuglof koji ćemo na božićno jutro jesti uz prvu kavu toga dana, mirišu keksići  od kojih je napravila i malu božićnu jelku :) , tradicionalna kontonjata joj je ove godine ispala posebno dobra. A zajedno smo zamirisale kuću medenjacima od naše drage Snježe. 







Danas je Badnjak i na Stradunu je tradicionalna Dubrovačka kolenda, jutros smo svi tamo bili. Kao i uvijek u Grad su prvi ušli  Dubrovački trombunjeri , zatim se začuju prvi taktovi  Gradske glazbe, prolaze Stradunom do Gradske vijećnice, a ja ih pratim i tražim okom njihovog meni najdražeg člana, moju nećakinju K. :) Ispred vijećnice pridružuju se zboru i pjeva se dubrovačka kolenda. Gradonačelnik će nam tada čestitati, a svi koji smo se tamo našli ostajemo zajedno otpjevati krasnu pjesmu "Božić u Gradu". Ne propuštam Kolendu i jutro na Badnjak na Stradunu, ne propuštam otići sa mamom, sestrom, nećakinjom, dragom prijateljicom, vidjeti drage ljude koje rijetko susrećem, reći im "svako ti dobro",  posebna je to atmosfera i poseban osjećaj biti dio toga. 







Badnjak znači i post, danas jedemo bakalar i bio je odličan onaj "na bijelo" koji nam je teta pripremila. Jede se danas i neka druga riba, ali bakalar je tradicija i nekada smo dok je obitelj bila veća i dok smo brojali više starijih članova obavezno kuhali bakalar na bijelo i bakalar na crveno, probali bi od svakoga pomalo, uvijek nam je bio odličan , a najvažnije je bilo isto ono što i danas, da se svi okupimo i budemo za blagdane zajedno.

Osim bakalara obavezne su i prikle ili fritule, i ove godine ih je , tradicionalno :), napravila moja sestra i ispale su joj odlične, male, mekane, uskusne "loptice" brzo su nestale jedna za drugom, a arancini kojima nas je darivala moja draga prijateljica M., i bruštulani mjendeli koje je napravila moja mama neizostavna su dobrodošlica u svakoj kući za vrijeme blagdana. I ukusan, jako ukusan zalogajčić :) 







Sada u smiraj dana, na Badnjak, čuju se već  Kolendari koji obilaze kuće da nam zažele sretne blagdane i svako dobro, sviraju i pjevaju, a mi ih darujemo kojom kunom, nekada su umjesto kuna doma nosili naranče, rogače, kolače, .....ali svako vrijeme nosi svoje, važno je da su  Kolendari uvijek tu. Okitili smo i borove, i pokloni su spremni, do sutra ćemo svi pogledavati prema njima, ali tek sutra znati ćemo što se krije iza ukrasnih papira :) 







I dok slušam  Kolendare kako u susjedstvu pjevaju :"dobar veče mi kucamo....."  i jedem zadnju sestrinu priklu, razmišljam o pripremama za Polnoćku na koju odlazim sa prijateljima. I već se veselim sutrašnjem tradicionalnom Božićnom ručku koji ću prvi put ove godine raditi sa mamom. Zelena menestra, vraća me u djetinjstvo, u mladost, posebno je to jelo (biti će uskoro i recept na blogu) , poseban je to miris i okus, posebna je atmosfera u kući kada se kuha i jede zelena menestra. 

Proslavimo zajedno ove blagdane, veselimo se ovim danima dobrih želja i nadanja i zaboravimo sve ono što želimo zaboraviti, barem ovih dana neka ostane negdje pored nas i uživajmo okruženi samo onim dobrim i lijepim ! 

Sretan Božić svima vam želim i  uspješnu , veselu, zdravu i sretnu Novu 2015.-tu Godinu !




četvrtak, 18. prosinca 2014.

FBI rukavice - What´s for dessert ?

U ovom krugu blog igrice FBI rukavice koju je pokrenula draga Maja sa bloga Cooks and Bakes istražujemo blog drage Tamare – What´s for dessert ?


Tamarin blog redovno pratim i kada se malo osvrnem na sami početak Tamarinog objavljivanja na blogu znam da je unijela neku novu svježinu u blog-zajednicu , donijela nam je neke nove recepte i priče, uključila se svojim komentarima koje mi je uvijek drago pročitati. Iskrena, spontana, dobronamjerna, vrijedna, majstor za slastice, za tijesta…….ovako ja doživljavam Tamaru. Ljubav prema planinarenju nam je zajednička, ali i ljubav prema dobrom zalogaju, posebno onom slatkom :) Divim se tako Tamarinim izvedbama torti i ostalih slastica, isto tako jednostavnosti nekih recepata od kojih nastaju odlična jela i slastice, sviđa mi se koncept bloga i postova, i lijepo pojašnjeni recepti. A tek slike, slike mi se posebno sviđaju i pratila sam Tamarino uključenje u projekt 365 projekt i divila se njezinim postovima mjeseca u slikama.


Sviđa mi se i naziv bloga , "What´s for dessert ?", iako ćemo uz puno odličnih recepata za deserte naći i odlične slane zalogaje. Našla sam ih tako i ja u ovom istraživanju.












Kada istražujem neki blog obično prvo krenem prema receptima koje sam zapamtila ili zabilježila redovnim praćenjem bloga. Zatim ide „drugo čitanje“ :) , vratim se na starije postove, sve pročitam, proširim listu želja i krenem….., ali ne ide uvijek baš po listi, tijekom istraživanja često promijenim početni popis i uvijek, ali baš uvijek ostane nešto za isprobati što nisam stigla. Tako je bilo i kod Tamare, lista želja je bila velika, ali mogućnosti su napravile svoje i isprobala sam dio zapisanih recepata , ali vjerujem da će i svi ostali jednom doći na red. "What´s for dessert ?“ je na moju listu donio lijepe slatke recepte, ali i one slane, možda je iznenađujuće, slani su nekako dobili prednost i više ih se našlo u ovom isprobavanju. Krenimo redom :) 
Recepte neću prepisivati već su u linkovima u nazivu.




Čim je objavljena bila je moja :) i točno sam znala kada ću je pripremiti. U subotu kada idem na plac i kada kupim lijepu , svježu, muškatnu tikvu, i kada volim skuhati nešto što sam taj tren donijela sa placa, sezonsko, povrtno, …... znači skuhati ću ovu juhu :) Tamara je rekla u ovom postu da ne kuha baš često samo za sebe, ali je baš tako pripremila ovu juhu i galettu koja slijedi i mislim da je dobro napravila jer se i sa juhom i galettom isplati počastiti, pa taman i sama. Juhu sam napravila po receptu osim što sam kockice bundeve prethodno pekla u pećnici na 200 stupnjeva oko 20 minuta. Zatim sam ih dodala u pripremu za juhu kako piše kod Tamare i ubrzo se i zdjelici našla mirisna, gusta juha intenzivne i lijepe boje. I jako finaaaa……, ova juha je baš ukusna, od onih je juha za koje kažemo da su pune okusa i mirisa, pravi mali obrok !











Nakon juhe drugi dio muškatne tikve je završio u ovoj galetti. Napravila sam sve točno po receptu, ali moja galetta nije ispala tako lijepa kao ona kod Tamare. Nema veze, oprostiti ćemo joj izgled obzirom da je opravdala odličnim okusom. Meni se jako svidjela, znala sam da će biti tako jer volim ovakva jela, posebno kada su od bundeve i cijela kombinacija mi je baš odlična. Dragi I.nije baš ljubitelj bundeva pa ga sa juhom nisam niti dočekala, ali galettu sam mu ponudila da proba, hm, pa nisu bindeve niti tako loše, prošla je ova galetta i kod njega ;) 











Ovaj recept me privukao "na prvu", kako zanimljiva kombnacija, lisnato tijesto i krumpir, uz fino začinjeni i pripremljeni poriluk sa vrhnjem. Obećavalo je na dobro i bilo je dobro. Pletenicu sam pripremala jedan prohladni dan, umorna sam i pomalo gladna došla sa posla i htjela sam nešto toplo, fino, da ne bude suho, ali ne niti da kuham neko veliko jelo. Upravo ova pletenica je bila odličan izbor. Sve sam radila po receptu osim što sam stavila nešto manje krumpira. I najviše sam se brinula kako ću formirati pletenicu, spretna kakva jesam sa tijestom mislila sam da je bolje da ga samo zarolam i gotovo :), ali to nije to pa sam slijedeći upute u receptu uspjela dobiti i pletenicu, znam da je jednostavno, ali ja sam baš bila sretna što mi je ispala kao pletenica :) Pletenicu sam podijelila sa dragim I., odmah je komentirao kako je jako zanimljiva i ukusna, dok je meni dio sa porilukom bio savršen, ali mi je krumpira bilo malo previše u okusu (iako sam ga stavila manje nego što ide u recept). U svakom slučaju sigurno ću ponovno raditi ovu pletenicu sa još manje krumpira i više poriluka :)












Ružice su u mojoj verziji postale kuglofići :) Gledala sam ih kod Tamare i sve ono kao obilazim oko njih, a nikako ih konačno napraviti. A lijepe su mi, i sastojci mi se sviđaju, jako mi dobro i zvuče i izgledaju ! U zadnje vrijeme često nosim ručak/marendu od doma, restoran u firmi sve manje prihvaćam i htjela sam da mi ove ružice uz jogurt budu jedan dan za takav obrok. Moje ružice/kuglofiće pripremala sam navečer, sastojke sam prepolovila kako bi ih dobila 6 komada iz čistog razloga da ne pojedemo odmah svih 12 :) , umjesto pancete koristila sam šunkicu koju sam popržila, sve ostalo dodala po receptu i ispekla kuglofiće. Čekam dragog I. da mu ih pokažem i da ih zajedno probamo, ali ne uspijem izdržati i još onako toplo pojedem jedan, mmmm kako dobro. Dolazi I. i odmah kaže "baš lijepo izgledaju" , a kada ih je probao kaže da su mu i dobri.  Pa pojedem i ja još jedan, pa pojede i on još jedan, i …….za sutra ostadoh bez planiranog ručka , zašto nisam odmah napravila svih 12 ?! :)











Ili post o dvije neobične pite od jabuka, jedna je ova pečena u staklenkama, a druga je pita od jabuka koja je pripremljena kao keks. Obje odlične i žele biti isprobane :) Već od ranije me interesirala ova u staklenkama, inače volim jela i kolače koja su malo drugačije pripremljena, a kada sam ovdje vidjela kako je Tamara zatvorila staklenku i ponijela u njoj pitu od jabuka na izlet nije uopće bilo dileme da ću baš nju prvu isprobati. A niti dragi I. niti ja nismo imali dilemu kod degustacije tako da moje prve pite u staklenkama nisu niti stigle do izleta :)  Odabrala sam 4 staklenke u koje ću smjestiti pite, dočekala jednu prohladnu i kišnu večer kada je miris pite od jabuka nešto najljepše što si možemo priuštiti i krenula po Tamarinom receptu. Slijedila sam sve upute , posebno ono sa stavljanjem tijesta u staklenku u komadićima umjesto da pokušavamo sa većim komadom i bez problema formirala pite. Pripremila sam i nadjev, sve kako piše, i ispekla ove zanimljive pite. Jako lijepo su se ispekle ovako u staklenkama, a u odnosu na Tamarine mislim da sam trebala staviti nešto više nadjeva, ali sam se bojala da će početi izlaziti vani pa sam išla kao "na sigurno". Kada su pite bile pečene tek sam ih malo prohladila i dok sam fotkala došao je dragi I. i gleda pitu u staklenci i pita me "da li je to stvarno ? " , šaljem sestri sliku pite u staklenkama, a ona vraća poruku "da li je to stvarno ? " :)  O da bilo je stvarno, ali i nestvarno dobro. Uzeli smo žličice u ruke i naše pite su brzo nestajale, ……..za izlet ću ih sigurno ponoviti ! Odlične pite od jabuka u neobičnom izdanju :)










I eto nas kod "kapitalca" ovog istraživanja. Svako moje istraživanje bloga završi sa jednim receptom koji mi se posebno izdvoji i namatne, u istraživanju Tamarinog bloga to su bile ove praline. Uh kada sam vidjela da se radi o kombinaciji čokolade i maruna lijepo upakiranoj u ove praline odmah sam rekla "to pravim ! " :)  Bila je i puna sezona maruna, a ove godine su mi nekako posebno odgovarali, svako malo sam tražila neki zalogaj od maruna ili sa marunima. Ipak, za ove praline nisam koristila prave marune već gotovi kesten pire koji sam nedavno otkrila kao jako ukusan, zapravo uz dodatak vanilin šećera i malo ruma postaje odličan, a vrlo je kremaste strukture tako da se i meni dragom I.jako svidio posebno u kombinaciji sa šlagom, ali i u ovim pralinama.









Tamara voli raditi praline, impresivna mi je i njezina kolekcija kalupića za praline. Dostupni su nam danas razni kalupići koji se svugdje mogu kupiti, ali moja „kolekcija“ je ostala na jednom primjerku koji sam prije par godina kupila u Londonu i kojega posebno volim. Upute za izradu pralina se nalaze u Tamarinom drugom postu na koji vodi priloženi link, Praline, i treba samo raditi mirno i polako i dobiti ćemo praline bez greške :)  Moji dosadašnji pokušaji izrade pralina nisu bili baš najuspješniji, ali nisam ih do sada nikada niti radila ovako kao sada, koristeći špricu za doziranje otopljene čokolade i kist za formiranje čokolade u kalup. Količine u receptu sam koristila za 16 kom pralina pa su moji čokoladni omotači malo deblji što nam na kraju nije smetalo. Praline sam ostavila 2 dana u kalupu u hladnjaku i tada su samo ispale iz kalupa , a odlučila sam se na ukrašavanje perlicama tako da nam najave blagdane i da zajedno sa ovim pralinama uživamo u predblagdanskom ugođaju. Praline su zadovoljile sve moguće kriterije :) , iskrena preporuka baš za ove sa punjenjem od maruna !








I pomalo smo došli do kraja isprobanih recepata u ovom istraživanju Tamarinog bloga, a ostalo ih je još koji će prije ili poslije doći na red, Prašćići možda već sada za Novu Godinu, namaz od čvaraka koji moram isprobati, Doboš torta, ali i nježne školjkice punjene marmeladom……..i još, i još ...... :) 

Draga Tamara, hvala ti na svim odličnim receptima i zanimljivim pričama koje dijeliš sa nama, lijepo mi je bilo gostovati u tvojoj kuhinji i vidimo se tamo i dalje :) 

četvrtak, 4. prosinca 2014.

Pita od jabuka - dvije gošće i 84 godine !


Pita od jabuka je klasik među pitama i nisam još srela nikoga tko je ne voli, baš onu pitu  sa prhkim tijestom i nadjevom od jabuka u raznim varijantama, onu koja najljepše miriše i svakim zalogajem topi se u ustima. Upravo takve dvije pite od jabuka danas predstavljam zahvaljujući mojim dragim gošćama koje su me počastile svojim pitama od jabuka i koje će sa nama podijeliti svoje recepte.


Čast mi je ugostiti ove dvije dame, gospođu Dainu koja je napunila 92 godine i djevojčicu Petru koja ima 8 godina, 92-8=84 :) , matematika je jasna, 84 godine dijele ove dvije dame, ali ljubav prema kuhanju i piti od jabuka ne poznaje te godine, tu ih ništa ne dijeli, i zato smo danas ovdje da zajedno sa njima uživamo u njihovim mirisnim i ukusnim pitama.


U piti koju je ispekla gospođa Daina : 






I u piti  kojom nas časti moja mlađa gošća, draga Petra: 







Kada nas je još negdje krajem ljeta draga Petra pozvala na svoju pitu od jabuka nije niti slutila koliko me razveselila tim pozivom i koliko me zainteresirala  pitom od jabuka koju je ispekla. Petra ima 8 godina i već se može pohvaliti svojim kulinarskim uspjesima, svojim keksićima, pitom, ……pohvaliti će se Petra i dobrim ocjenama u školi, novom haljinicom, nekom novom sitnicom za uljepšavanje kakvu vole sve djevojčice. 

Došli smo dragi I. i ja u vrt obiteljske kuće gdje smo degustirali Petrinu pitu od jabuka. Odmah mi je rekla da joj je baka sve objasnila i da joj je pomagala oko ove pite. Drage naše bake, nekako se neminovno vezuju uz klasike od kolača kao što je i pita od jabuka. Komad pite je na stolu, a Petra mi spremno objašnjava što i kako je radila, a pokazuje mi i svoju kuharicu u kojoj su i keksići koje je pravila, ali i još puno lijepih recepata koje želi isprobati.











Pita od jabuka je na stolu, u našim tanjurima, fino prhko tijesto, nadjev od jabuka u koji su dodane i grožđice, i malo oraha ……., jako dobro. Sjedim, jedem, gledam našu malu kuharicu, gleda i ona nas i pita se da li nam je pita dobra. Veseli je potvrda da nam se sviđa, a to najbolje vidi na praznim tanjurima :)  Ponosni su i mama i tata i brat, a meni je jako drago što je podržavaju u interesu za kuhanje, a i što su joj predložili da baš nas pozove na degustaciju ove pite od jabuka :)  








Naravno da sam tražila recept i Petra ga spremno donosi, već je napisan i tu su svi detalji, lijepo napisano i opisano. A i mama ima svoj zadatak kako bi pita bila što uspješnija :) 











Znamo da ćemo nekada napraviti odlično jelo ili kolač ako precizno slijedimo recept i obratimo pažnju na sve detalje, ali nema tog recepta i tih detalja koji mogu zamijeniti iskustvo i nebrojeno puta napravljen neki kolač. Tada je recept u našim prstima, nije niti potreban precizan recept, nekada niti vaga nije potrebna jer sigurne ruke same znaju koliko je kojeg sastojka u posudi. Petra i ja smo još daleko od toga da bismo na ovaj način napravile neki kolač, ali je zato gospođa Daina upravo to, recepte ima u svojim vještim prstima iz kojih su izašli neki od najboljih kolača koje sam jela, ikada. Takva je i njezina pita od jabuka.



Gospođa Daina je mama od dragog I., posebna je, zanimljiva, volim sa njom razgovarati, volim od nje učiti i uvijek me zadivi svojim znanjem, širinom stvari koje je zanimaju, vitalnošću u svojoj 92.-oj godini, a tu je naravno i ona životna mudrost koju nose ljudi njezinih godina. I peče najbolje kolače ! Ako me pitate gdje sam jela najbolju reform tortu odgovoriti ću da mi je njezina najbolja, moja sestra je oduševljena njezinim kolačima koje je imala priliku probati, mogla bih još nabrajati, ali pita od jabuka koju pravi mi je nenadmašna, jednostavno je savršena ! Kada god dobijem komad njezine pite od jabuka baš se razveselim , jednom sam čak izjavila da mi je to sretan dan :)











Nakon što me više puta počastila ovom pitom od jabuka zamolila sam je da mi napiše recept. Naravno da će mi ga napisati, objasnila je i da je to zapravo američka pita od jabuka, recept je originalno stigao iz Californie od njezine prijateljice koja tamo živi. Moje „napisati“ za nju je značilo otipkati ga na pisaćoj mašini, onoj koju je nekada kada je radila kao liječnica koristila za ispisivanje dijagnoza i recepata pacijentima, a danas iz te pisaće mašine izlaze pisma prijateljicama i recepti kao što je ovaj, detaljan u opisu pripreme pite i uz opaske koje je uvijek dobro imati kada pravimo neki kolač. 








Iako je recept priložen ja ću ga i ovdje ispisati i malo prilagoditi načinu kako inače pišem.



Pita od jabuka

(kalup promjera 25cm)

Tijesto: 
- 350 g oštrog brašna 
- prstohvat soli
- 1 jaje 
- 80 do 100 g šećera 
- 140 g maslaca 
- 1 žlica vode 

. Sjediniti sve sastojke i rukom zamijesiti tijesto. Podijeliti ga na dva dijela, jedan malo veći za dno kalupa i manji dio za prekriti nadjev. 
- Svaku polovicu tijesta "baciti" oko 50 puta na pobrašnjenu dasku , a zatim pokriti kuhinjskom krpom i ostaviti oko 30 minuta.

Nadjev od jabuka: 
- 2 jabuke ili jedna veća 
- 1 žlica maslaca 
- malo ulja 
- cca 100 g šećera 
- 1/2 limuna - sok
- 2 žlice gustina 
- džem od marelica 
- cimet po želji 
- šećer u prahu za posipanje

- Jabuke dobro oprati pod tekućom vodom, razrezati na 4 dijela, ukloniti koštice i narezati sa korom na tanke listiće. 
- U posudu za kuhanje ili u dublju tavu staviti maslac i ulje, zagrijati ih i dodati jabuke. 
- Dinstati mješajući dok jabuka ne pusti sok odnosno postane mekša.
- Zatim dodati šećer, sok od limuna i gustin i sve umiješati. 

- Tijesto razvaljati u oblik kalupa i većom polovicom tijesta obložiti kalup i rubove. Nabosti ga vilicom i premazati džemom od marelica. Rasporediti nadjev od jabuka. 
- Nadjev posuti sa cimetom i  razvaljanim drugim dijelom tijesta prekriti nadjev. 
- Rubove spojiti zajedno pomoću prstiju, u sredini napraviti malu rupicu. 
- Peći na 190 stupnjeva, 30 - 40 minuta. 
- Kada je pita gotova izvaditi je iz pećnice i posuti šećerom u prahu. 
DOBAR TEK ! 


Kako sam već rekla ova pita od jabuka je u kategoriji „savršeno !“ :) , odlična je još pomalo topla, ali isto tako i kada se skroz ohladi, kada jabuke puste svoju aromu, a savršeno prhko tijesto postane mekano i prhko baš koliko treba.


I dok je mlada kuharica Petra odmah spremno stala ispred fotoaparata , gospođu Dainu nismo uspjeli na to nagovoriti. Rekla bih da su to one 84 godine razlike između njih dvije, godine koje će Petra tek proživjeti i u kojima će i sama doći do toga da pitu od jabuka neće više raditi isključivo po receptu, mama više neće morati naribati jabuke, a baka izvaditi pitu iz pećnice da se ona ne opeče. Godine kojima se i ja nadam i u kojima ćemo i Petra i ja doći do toga da pitu od jabuka imamo „u prstima“ ;), kao gospođa Daina.











I dok  sada ponovno osjećam miris ovih pita od jabuka i znam da ću ih i sama jednom isprobati baš po ovim receptima, zahvaljujem se mojim dragim gošćama što su sa nama podijelile svoje pite od jabuka i što su nam svojim gostovanjem ovdje uljepšale ovo predblagdansko vrijeme.



Dragoj Petri želim još puno novih recepata, veselim se i onima koje ćemo zajedno napraviti, i svakom novom kolačiću kojim će nas počastiti. Veselim se i svemu što ću još naučiti od gospođe Daine, a svakako i  novom komadu pite od jabuka kada je sljedeći put napravi :)



Uživajmo u ovom klasiku koji ne poznaje godine, pa niti onih 84 koje dijele naše današnje kuharice, moje gošće i  - pita od jabuka ! :) 



petak, 28. studenoga 2014.

Savijača od korijena i lišća cikle i - pobjednik darivanja :)

U ovom krugu blog igrice Ajme koliko nas je koju je pokrenula monsoon draga Iva sa bloga "culinary postcards" za temu nam je zadala - Ciklu ! 

"Ajme koja dobra tema",  promislila sam čim sam ugledala da piše "cikla" koju jako volim. I odmah sam zamislila sva moguća jela i kolačiće u koja bih stavila ciklu, ali kako to često bude zamisli su jedno, a realizacija drugo i na kraju sam doslovno izvukla recept iz drafta, ovu savijaču od korijena i lišća cikle. To što je recept iz drafta ne znači da je savijača manje fina, meni je moram priznati bila i više nego dobra, ipak je sa omiljenom  mi ciklom :) 






Ciklu sam voljela kao dijete, a kako sam rasla tako sam je voljela sve više i više. Uobičajena salata od cikle je uvijek bila u našoj kuhinji i na našem stolu, baka ju je često sama radila, a ako nije bilo domaće onda je tu bila kupovna i meni je isto bila dobra. Navikla na kiselu ciklu na salatu iznenadila sam se jednom kada mi je teta poslužila pečenu ciklu, lagano posoljenu i prelivenu maslinovim uljem. Bila sam tada dijete, ali i sada pamtim taj okus koji mi je bio neobičan ali koji mi se i svidio, na iznenađenje odraslih sve sam pojela i samo rekla "ja baš volim ciklu" :) 

I tako sam  voljela i jela ciklu, odnosno korijen cikle, lišća nigdje nije bilo :) dok nedavno nisam šetala po tržnici i ugledam neko lišće sa crvenkasto-ljubičastim korijenom i na dnu.....cikla ! Oho, pitam odmah prodavačicu što ću sa lišćem, a ona samo kaže : " pa skuhajte ga i pojedite" :) Dobro, može , skuhat ću ga, ali ne baš samo skuhati, malo ću ga i ispeći , i svakako ću ga pojesti. I tako je osim same cikle, korijena, u savijači završilo i lišće cikle. 







Savijača mi je pala na pamet još dok sam bila na tržnici, odmah sam složila kombinaciju sa svježim sirom , dodala začine, ......., idemo je pripremiti :) 


Savijača od korijena i lišća cikle
(za 2 štruce) 

- 6 kora za savijaču
- 200 g korijena cikle
- 200 g lišća cikle
- 250 g svježeg sira
- 5-6 zrnaca kima
- 1 žličica muškatnog orašćića
- sol
- papar
- cca 1 dcl maslinovog ulja
- cca 1 dcl vode
- sezam za posipanje 

- Korijen cikle oguliti, prerezati na pola i staviti  na pleh od pećnice prekriven papirom za pečenje. Posoliti i lagano preliti maslinovim uljem. Pećnicu zagrijati na 200 stupnjeva, peći oko 30 minuta dok ne omekša 
- Lišće cikle oprati , staviti u posudu za kuhanje , preliti vodom i kuhati dok ne uzavri a zatim još oko 10-tak minuta dok ne omekša 
- Kim usitniti u mužaru 
- Kada je cikla ispečena/omekšala, izvaditi je iz pećnice i malo prohladiti, a zatim narezati na ploške
- Skuhano lišće cikle ocijediti od vode, prohladiti i nasjeckati na manje komadiće
- Za svaku štrucu savijače pripremiti 3 kore. Prvu koru premazati maslinovim uljem i vodom, staviti drugu koru i premazati je maslinovim uljem i vodom, staviti treću koru i na nju staviti pola količine svježeg sira i posuti ga sa mjevenim muškatnim oraščićem, zatim rasporediti pola količine narezane cikle i lišća cikle, posuti kimom, posoliti i popapriti po želji. Sastojke slagati na 2/3 dužine kore. 
- Zaviti štrucu i premazati je maslinovim uljem i vodom i posuti sjemenkama sezama 
- Isti postupak ponoviti za preostale 3 kore i zaviti drugu štrucu savijače. 
- Savijaču peći na 200 stupnjeva oko 30 minuta 

- Kada je savijača ispečena izvaditi je iz pećnice i prekriti sa krpom lagano navlaženom hladnom vodom. Prohladiti i poslužiti. 








Fina krckava korica i bogati nadjev, ciklasti :) , ma baš onakav kakav volim, puno cikle posebno aromatična jer je pečena, dodatak maslinovog ulja se jako dobro uklopio, lišće cikle nema posebno jak okus ali lijepo je da se ovdje našlo, svježi sir koji upotpunjava i umiruje ovu kombinaciju ......,, meni je ova savijača bila dovoljna za jedan brzi i lagani subotnji ručak.

Iako mi se cikla svidjela u ovom izdanju znam da će ona verzija na salatu ipak i dalje biti najčešće zastupljena u mojoj prehrani i nikada neću zaboraviti koliko je cikla osim što je ukusna i jako zdrava. Znate ono : "Slaba mi je krvna slika - pa jedi ciklu ! " :) Može i u savijači :) 






Ovaj recept šaljem dragoj Ivi kao moju ulaznicu u ovomjesečni krug igrice Ajme koliko nas je. 

I naravno da nisam zaboravila darivanje obećano u prošlom postu :) Hvala vam na lijepim komentarima i sudjelovanju u odabiru za darivanje. RNG je odradio svoje i : 

True Random Number Generator  11

poklon stiže dragoj Tamari sa bloga What´s for dessert ?  koja je ostavila 11.-ti po redu komentar. 

Draga Tamara čestitam ! Molim te pošalji mi tvoju adresu i knjiga, nožići, ali i neka od mojih marmeladica pokucati će na tvoja vrata :) Dok mi ovih dana gostujemo u tvojoj kuhinji i isprobavamo tvoje recepte nadam se da ćeš  ti u ovoj knjizi naći nešto zanimljivo za isprobati i počastiti se :) 

srijeda, 19. studenoga 2014.

Pikantna marmelada od Hokkaido bundeve i darivanje ! :)


Vrijeme je darivanja ! Netko će možda reći da sam malo uranila i da ono službeno vrijeme darivanja tek dolazi, slažem se i ne slažem sa time, neka službeno ostane službeno, a darivati se možemo i trebamo stalno. Darujemo se svakodnevno, lijepom riječi, osmijehom,  gestom, dobrim receptom, nekom sitnicom, ….., kako god želimo, možemo i znamo. Uživamo u darivanju, a lijepo je i kada nas daruju i neka tako bude što češće. Darivali ste i vi mene lijepim čestitkama i komentarima u prošlom postu za blogorođendan, i puno vam hvala, divan dar ste mi dali, dirnuli me, i svakako potvrdili da sam još uvijek na pravom mjestu i u pravo vrijeme :) Obećala sam i ja malo darivanje za vas i pripremila ga, ali prije svega želim se zahvaliti našoj dragoj Snježi sa bloga Vrtaljica na posebnom poklonu kojim mi se javila.

Već sam ranije jednom primila mail od Snježe sa naslovom „ovo bih voljela vidjeti na tvome blogu“ , sa zanimanjem ga otvorila i pronašla recept za jednu posebnu marmeladu,  „Crni džem - confiture noir“,  koju sam napravila i predstavila u ovom postu. Nedavno mi je opet stigao mail od Snježe , kaže da je dobila recepte sa Hokkaido bundevom i među njima recept za marmeladu koja bi me mogla zainteresirati, …..draga moja nesebična Snježa ! Naravno da me marmelada odmah zainteresirala, zainteresirali su me i ostali recepti koji su se uz marmeladu našli, Snježa je isprobala polpete od Hokkaido bundeve iz ovog posta , a ja sam uz neke manje izmjene isprobala marmeladu od Hokkaido bundeve. 








Prije nego što krenemo na samu marmeladu i prije nego što krenemo na bundeve općenito još ćemo malo zastati kod darivanja. Vrijeme je da i ja podijelim svoj poklon, odnosno vrijeme je da poklon predstavim , a u sljedećem postu ću ga i podijeliti nekome od vas. Što pokloniti, a nalazimo se u „food okruženju“ ? :) Vjerujem da će knjiga dobrih recepata svakoga razveseliti, a u ovoj simpatičnoj kuharici „U jednom loncu“ pronašla sam baš zanimljive recepte. Uz to ide sezona kada nešto više kuhamo variva i složence, meso, perad, riba, dodamo povrće i začine, ….., sve u jedan lonac i ukusno jelo je na stolu. Namirnice za lonac treba i pripremiti, dobar, ali i lijep nož je uvijek dobro došao saveznik u kuhinji, zato su tu i dva slatka nožića koja također stižu uz knjigu. I naravno da neću zaboraviti priložiti i neku od mojih marmeladica, one jednostavno moraju biti dio poklona koji od mene dolazi :) Dakle, poklon je tu, a vi ostavite svoje komentare na ovaj post do  27.11. do 24:00 sata kada komentare zaključujem i u sljedećem postu objaviti ću sretnog dobitnika koji će biti izvučen metodom slučajnog odabira. Svi ste pozvani sudjelovati u darivanju i molim vas samo da komentari ne budu anonimni.








Idemo sada na bundeve i marmelade. Prije ove marmelade već sam imala dvije verzije marmelada od bundeve, u postu ovdje, bile su to marmelade inspirirane Halloweenom , jedna kombinacija slična ovoj današnjoj, radila sam ih od muškatne bundeve koja nije tako intenzivna kao Hokkaido bundeva od koje je napravljena današnja marmelada. Bundevu sam tada nekako i zavoljela i krenula sa juhama od bundeve koje su mi postale omiljene u zimsko vrijeme, zatim poneki fini tart sa bundevom u kombinaciji sa sirom, lukom, pancetom, a na kraju dođu i slatkiši , bundevaste tortice sa nutellom iz ovog posta se ne zaboravljaju bas tako :), doduše, moram priznati da nisam sigurna da li ih ne zaboravljam zbog bundeve ili možda ipak zbog nutelle :) :)  U svakom slučaju, sada je bundeva doživjela novo izdanje u ovoj pikantnoj marmeladi.








Uzela sam recept u ruke i odmah vidjela da od bundeve koju sam kupila neću imati količine koje su prema receptu pa sam ih prepolovila. Ipak, kako je nastajala marmelada tako sam mjenjala i količine, a u tijeku rada sam je i isprobavala i obzirom na specifičan, intenzivan i poprilično slatkast okus Hokkaido bundeve dodavala sam sve više đumbira i dobila jednu pikantnu marmeladu posebnog okusa. U receptu je pisalo „ pola palca đumbira“, a ja sam osim svježeg đumbira ugledala u zdjelici kandirane kockice đumbira i jednu po jednu rezuckala i dodavala u marmeladu. Finalni rezultat mi se baš svidio, ali polako, .........prvo recept a zatim dojmovi :)  No moram odmah reći da je boja ove marmelade tako upečatljiva i jako mi se svidjela, ovako intenzivno narančasta, dugo nisam držala u ruci ovako krasnu boju. Bilo mi je žao što nisam uspjela uloviti sunčan dan za slikanje, ali i pod umjetnim svjetlom intenzitet boje ove marmelade se lijepo vidio. Dragi I. je opet malo pripomogao oko fotkica i hvala mu, opet darivanje :) 








Pikantna marmelada od Hokkaido bundeve

- 500 g mesa pečene Hokkaido bundeve (nešto više od 1 kg sirove bundeve)
- 1 naranča
- 1 limun
- 120 g šećera
- 10 g vanilin šećera
- oko 1 cm korijena svježeg đumbira
- 4-5 kockica kandiranog đumbira

- Hokkaido bundevu oprati i narezati na krupnije komade, rasporediti ih na pleh iz pećnice prekriven papirom za pečenje i staviti u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva. Bundevu peći oko 30 minuta dok ne omekša
- Izvaditi bundevu iz pećnice, malo je prohladiti pa oštrim nožem odstraniti koru (odnosno "sastrugati" samo meso) i maknuti zagorjele dijelove  (biti će komada koji će malo pocrniti po vrhu)
- Meso bundeve dobro usitniti sjeckajući ga nožem (ili izgnječiti vilicom) i staviti u posudu za kuhanje.
- Dodati sok i naribanu koricu 1 naranče i sok i naribanu koricu 1 limuna.
- Korijen đumbira sitno naribati, a kandirane kockice đumbira što sitnije nasjeckati i sve dodati u smjesu bundeve
- Dodati šećer i vanilin šećer i sve dobro umiješati.
- Kuhati na srednjoj vatri uz stalno mješanje, brzo će uzavreti i zatim nastaviti kuhati dok se ne počme zgušnjavati, ne treba više od 15-20 minuta.
- Marmeladu preliti u čiste i zagrijane staklenke, poklopiti i okrenuti na poklopac, neka tako stoje 10 minuta, okrenuti na pravu stranu i ostaviti da se ohladi.


I tu je pikantna bundevasta marmelada :)  Zove se marmelada, a može se zvati i namaz ili kako god nam odgovara. Gusta je, ali je i maziva. Boja joj je prekrasna, a osjeti se i sada ona slatkoća i specifičan okus Hokkaido bundeve kao što se osjeti i đumbir koji se tu ubacio malo više nego što je planirano :) 








Ovu marmeladu nećemo namazati na kruh, nije ovo ona marmelada koja će nas oduševiti za doručak, baš ne vjerujem :) , ali zato je idealan dodatak pečenom komadu mesa ili prženom ribljem filetu. Može postati i dio zanimljivog tarta, a može i ostati „samo marmelada“ :) , ukusna, pikantna, posebna. Ne smijemo zanemariti i da ćete samim pogledom na nju biti bolje raspoloženi, pogledate je i kao da ste pogledali u sunce :) 








Hvala ti draga Snježo što si mi poslala ovaj recept i dala priliku za isprobati ovu zanimljivu marmeladu !


I ……, ne zaboravite na darivanje ! :) 

utorak, 4. studenoga 2014.

Marmelada od šipka/šipurika i ......blogorođendan !


Godinu po godinu i blog slavi 5 godina ! O, pa to sada više i nije samo jedan blogorođendan , to je prava mala obljetnica :) U ovih 5 godina znala sam se pitati koliko dugo će ovaj blog trajati, koliko dugo ću pisati, da li ću imati što reći i da li ću imati inspiraciju za nove recepte, volju i želju za isprobati poznate recepte , kuhati, fotkati, ……., danas znam da je odgovor na svako od ovih pitanja „Da“ :)  Razmišljam tako o tim prvim danima, od odluke da krenem do prvog posta proteklo je kratko vrijeme, kuhala sam i isprobavala, objavljivala postove kojima se danas znam nasmijati, a tek slikama, uh :) , osvrnem li se na proteklih 5 godina moram primjetiti razliku od onda i sada i moram reći da sam puno i najviše baš ovih godina naučila. I to od vas drage prijateljice i prijatelji, drage kolegice i kolege blogeri, hvala vam za ovih 5 godina, hvala vam na svemu što se mi pružili i čemu ste me naučili, hvala svim posjetiteljima što navrate na ovaj blog i …….., nadam se da ćemo ovako i dalje, barem još pet novih godina, do sljedeće obljetnice :) 


A hoćemo li se počastiti za rođendan ? Naravno da hoćemo. Darivanje ? Biti će i prigodno darivanje, ali obzirom da su me obaveze i viroza malo usporile darivanje neće biti danas, ali će svakako biti u ovom rođendanskom mjesecu, blog i ja ćemo darivati :) No hajdemo prvo na današnje čašćenje, čeka nas marmelada, ne bilo koja, nego Kraljica :), ova marmelada zaslužuje ovu titulu – Marmelada od šipka/ šipurika ! 






Puno godina je već prošlo od kada sam išla u školu, nekoliko puta više od ovih blogerskih 5 , ali sjećam se dobro kako smo tada voljeli pisati leksikone. Na početku školske godine kupovali smo bilježnicu viška i u nju upisivali pitanja i leksikon bi krenuo prvo po razredu, a zatim i dalje, pitanja od onih kako se zoveš i koji ti je nadimak, obavezno o simpatiji, prošloj, sadašnjoj i budućoj :)  pa do onih što voliš jesti. Ovo što voliš jesti je vremenom postalo preopćenito pa su krenula pitanja što voliš slano, što voliš slatko, i koju marmeladu najviše voliš ? Stvarno, bilo je pitanje koju marmeladu najviše voliš ? :) A mi bi uglavnom pisali „od šipka“ ili „mješanu marmeladu“. E da, marmelada od šipka, ta je bila pravi hit, lijepa boja, divna tekstura, ne znam da li mi je bila bolja u palačinkama ili namazana na mekani bijeli kruh. 








Danas je situacija nešto drugačija, marmelade pravim sama, marmeladice su bile i ostale moja velika ljubav, i blog sam počela pisati  prije svega zahvaljujući njima, marmeladama :)  U marmeladama uživam od trenutka kada biram voće od kojega ću napraviti neku marmeladu do trenutka kada probam ono što sam skuhala, a posebno uživam u trenucima kada njima razveselim drage mi ljude. Nauživala sam se tako mnogih marmelada, različitih kombinacija i okusa, ali zadnjih godina u marmeladi od šipka nisam baš uživala. Kupila sam je jednom i kada sam shvatila da to više nije niti blizu nekadašnjoj marmeladi od šipka odmah sam odustala, jednostavno to nije to. A kako je napraviti ? ….., e to sam se pitala sve dok moje drage kolegice blogerice nisu objavile svoje postove i lijepo do u detalje napisale sve od branja šipurika pa do ukuhavanja marmelade. Gaga, Snježa, Branka ……..hvala vam puno ! Otvorila sam sva tri posta :

I nekoliko dana ih čitala, gledala, pa opet čitala…….., svaka od njih je sa velikim guštom kuhala ovu marmeladu i u nju unijela nešto svoje. Preuzela sam sve ono kako ide redom: nabaviti šipurike, kuhati ih dok ne omekšaju, pasirati, procijediti, dodati šećer ,kuhati, …….., ali sam i dodala nešto malo svojega tako da je ovdje recept za još jednu marmeladu od šipka, istu, a opet  malo i drugačiju :) 








Zovemo je marmelada od šipka iako su to zapravo šipurike, plodovi divlje ruže, samonikli, ili ih nigdje nema ili ih nađete toliko da ih ne možete pobrati. Osim što se koriste za marmeladu,  šipurike se ostave i na sušenju i zatim koriste za čaj, fini, domaći aromatični čaj o kojemu je pisala draga Nale sa bloga Coolinarija u svome postu : Kako se pravi čaj od šipka








Kada se odlučimo na pripremu ove marmelade prvo i osnovno je što moramo uzeti u obzir je da za ovu marmeladu treba vremena i strpljenja, možda će na početku biti ono „uh, tko će se toliko baviti sa time“, ali kada je jednom probate bez problema ćete se pozabaviti i sljedeći put, strpljenje će doći samo po sebi, a naći će se i toliko vremena :)  Uostalom, sve se može lijepo organizirati i rasporediti i ja sam moju marmeladu pravila u tri etape, tri dana, svaki dan jedna faza i evo je na kraju, osunčana,  u svojoj raskoši boje i okusa :) 







Osim strpljenja i vremena, zatim šipurika, vode i šećera pripremite i dobru i pouzdanu pasirku i cjediljku  i …….proizvodnja može započeti :) 



Marmelada od šipka/šipurika

- 1.700 g očišćenih šipurika
- 3-4 litre vode
- 900 g šećera
- 100 g vanilin šećera
- 1 žličica limuntusa


- Šipurike oprati i svakoj odrezati crni vrh (ovim su šipurike očišćene i spremne za kuhanje)
- U posudu za kuhanje staviti očišćene šipurike i dodati vodu da ih skroz prekrije (trebalo mi je oko 3 litre vode)
- Kuhati prvo na jačoj, a kada uzavri na srednjoj vatri, stalno miješati i po potrebi dolijevati vodu da šipurike budu stalno prekrivene (ne dolijevati više od toga, važno je da budu prekrivene, ali nije poželjno niti previše vode)
- Kada su šipurike skroz omekšale završiti kuhanje.

Ovo je kod mene bila 1.faza ili dan 1. , trebalo je za sve skupa oko 3 sata


- Ukoliko nastavljate sljedeći dan šipurike opet staviti kuhati dok ne uzavru (po potrebi dodati malo vode da budu prekrivene vodom) , a zatim ih procijediti, i dobro ih procijediti kroz što sitnije cjedilo . Sačuvati svu vodu u kojoj su se šipurike kuhale.
- Zatim šipurike propasirati (pasirati ih vruće/tople, stavljala sam žlicu po žlicu šipurika u pasirku, pasirala, po potrebi dolila i malo vode da bolje ide, a ostatke nakon pasiranja stalno vaditi i bacati).
- Pasiranjem će se izvući „pire“ od šipurika i umiješati ga sa tekućinom koja je ostala od kuhanja.
- Zatim sve skupa procijediti, u cjediljku stavljati po nekoliko žlica guste tekućine koju smo dobili, procijediti je i „otpad“ koji će se opet stvarati vaditi i bacati. I ovdje po potrebi doliti u cjediljku malo vode da bolje i brže ide.
- Ovaj postupak ponoviti oko 3 puta. Ja sam tako napravila i 4. put sam dobila tekućinu koja je samo proklizala kroz cjediljku.
- I dobili smo lijepu, gustu tekućinu koja miriše na šipurike. Dodati šećer i vanilin šećer i dobro ga umiješati, dodati i žličicu limuntusa i umješati ga.

Omjer šećera i tekućine je na 1 litru tekućine dodati 500 g šećera, odnosno ja sam se odlučila i na vanilin šećer pošto jako volim taj okus u marmeladama pa je omjer bio 1 litra tekućine = 450 g šećera + 50 g vanilin šećera


Ovo je bila 2.faza ili dan 2. , trebalo je sve skupa oko 1,5 sat


- Zatim tekućinu u kojoj je umješan šećer i limuntus staviti kuhati, na malo jaču vatru dok ne uzavri, a zatim na srednjoj vatri uz stalno mješanje dok se počme zgušnjavati , trebati će oko 1 sat. (ova marmelada neće nikada biti jako gusta ili čvrsta, ali će se dovoljno zgusnuti da bude marmelada, ljepljiva i gusta)
- Marmelada je gotova, razliti je u čiste i zagrijane staklenke, zatvoriti i okrenuti na poklopac. Neka tako stoje 10-tak minuta, okrenuti ih na pravu stranu i ohladiti.


Ovo je bila 3.faza ili dan 3., sve skupa ponovno oko 1,5 sat.



Dan po dan, i marmelada je spremna za otvaranje i isprobavanje, ajmeee odličnaaaa je !  :)








I Gaga, i Snježa i Branka su naznačile da je okus ove marmelade puno bolji nego one kupovne. Ma kupovnu sam već eliminirala, ali da će ovo biti nešto ovako dobro nisam mogla vjerovati i nisam to baš tako niti očekivala, ali je stvarno dobro, izvrsno je, pa ne dobije se titula marmelade Kraljice baš samo tako :) 


I da, pomalo je ljubomorno čuvam :) , vikendom se za doručak njome častimo, i dragi I. je rekao da neće ovu marmeladu uspoređivati sa ostalima koje pravim, ova mu je kaže nekako „iznad svih“. O da, i meni je.

Naravno da sam za ovu marmeladu htjela i malo posebnije slike i ukazala mi se prilika za slikanje u dvorištu kuće na moru od dragog I., na meni omiljenom drvenom stolu. Išli smo na jedan brzinski vikend, a ja nosim marmelade, Dan ranije u Zgb  I. kupuje granu šipurika koja će upotpuniti sliku, pomalo sam dirnuta kada vidim da razumije koliko mi je stalo da ovu marmeladu baš lijepo prezentiram. Kažem mu da će ona biti u rođendanskom postu, a I. kaže: "ja ću fotkati, častim fotkama za blogorođendan" :) Lijepo i hvala dragi I. !








Nađete li još negdje šipurike ne propustite napraviti ovu marmeladu, ne nađete li ih sada biti će ih sljedeće godine, ja se već pripremam :) i veselim se  što ću se potruditi naći što bolje šipurike, što ću napraviti još više marmelade nego što sam uspjela ove godine, a ponajprije vesela što ponovno mogu uživati u omiljenom okusu djetinjstva i podijeliti ga i sa ostalima, što možemo uživati u najdražoj marmeladi, Kraljici :) 

Hvala još jednom dragim kolegicama koje su podijelile svoje recepte za ovu marmeladu sa nama, i hvala svima vama što ste i danas ovdje i što ćemo i dalje jedni od drugih učiti i lijepo se družiti.........barem još  sljedećih 5 godina :)