nedjelja, 28. travnja 2013.

Puding od slanutka

U ovomjesečnoj blog igrice Ajme koliko nas je koju je pokrenula monsoon, draga Tanja sa bloga Kuhinja zaposlene žene za temu nam je zadala – slanutak !

Slanutak koji volim i koji sam upoznala kao dijete u varivu od slanutka koje nam je kuhala baka, a danas ga kuha mama dok ja to ipak nešto rjeđe napravim. To isto varivo do slanutka bilo je moj prvi recept za slano jelo na blogu, a sada će  biti  moja prva ulaznica u ovomjesečni krug igrice i više o njemu nalazi se u ovom postu.

Okus slanutka nisam nikada dovodila u pitanje, meni je ukusan, pomalo specifičan, a kada zagrizem u „kuglicu“ slanutka odmah znam da je u pitanju grahorica uz čije varivo sam odrasla. No, koliko je prepoznatljiv kao grahorica toliko mi je  ime slanutka uvijek bilo zanimljivo, upoznala sam ga kao „grah slani“ kako smo ga doma zvali, kasnije sam naučila da se zove slanutak, ali moram priznati da mi je to "slani" uvijek čudno zvučalo jer originalno mi definitivno nije slan :) To isto je utvrdila i moja draga nećakinja K.kada je kao mala počela pomalo jesti svu hranu i kada smo jednom za ručak imali slanutak. Baka joj je tada rekla da pojede cijeli tanjur „graha slanoga“ jer je dobar i zdrav, a K. proba i kaže : „hm, bit će da je zdrav, ali  i nije ti baš nešto slan“ :)

Da li je slanutak slan ili ne i da li mu ime uopće ima veze sa time, za današnji recept je manje važno, danas imamo slanutak u slatkom izdanju, fini, slatki puding sa slanutkom !






Da mi je netko prije par godina rekao da ću jesti i sama pripremati slanutak u ovakvom izdanju mislim da bih se samo nasmijala i odmahnula glavom, ali nikad ne reci nikad pa je tako i na to došao red. Čim je draga Tanja zadala temu i kada sam vidjela da je to slanutak odlučila sam da ću napraviti nešto slatko. Ovu blog-igricu sa zadanom namirnicom doživljavam kao idealnu priliku za neki eksperiment sa tom namirnicom, kao priliku da napravim nešto što možda inače ne bih ili da baš sada pripremim nešto što želim ali čekam priliku, i evo ga, krug po krug igrice i  prilika dođe :)

Početnu ideju za ovaj puding našla sam na netu, a zatim sam već po običaju „oduzmi, dodaj, izmjeni“ došla do ovog pudinga. Zamislila sam ga kao slatki doručak koji nudi sve što je potrebno za podizanje energije i dobar početak dana, ali kada sam ga probala zaključila sam da se može poslužiti i kao desert što čak i više preferiram. Stoga, ono što se ne pojede za doručak, lijepo rashlađeno, sa malo šlaga možemo poslužiti kao  sasvim fini desert ! :)

Puding od slanutka 
(za 2-3 porcije)

- 200 g slanutka
- 50 g zobenih pahuljica
- 4 žlice smeđeg šećera
- 1 žličica arome vanilije
- 50 g suhih smokava
- 50 g oraha 
- 50 g suhih brusnica 
- 50 g suhih marelica 
- 1 žlica likera od ruže (ili nekog drugog likera po izboru)
- Šlag za serviranje


- Slanutak staviti u posudu za kuhanje, preliti sa cca 500 ml vode i ostaviti preko noći
- Vodu u kojoj se namakao slanutak proliti i zamjeniti svježom vodom, cca 500 ml, dodati 2 žlice šećera te kuhati na jačoj vatri dok ne uzavri, a zatim još oko 30-45 minuta na srednjoj vatri uz povremeno mješanje.
- Zobene pahuljice skuhati u cca 150 ml vode, kada uzavri kuhati još cca 10-tak minuta dok se voda ne reducira i pahuljice pretvore u zobenu kašu
- Suhe smokve , orahe, marelice i brusnice  nasjeckati na komadiće, odvojiti dio za serviranje
- Kada je slanutak skuhan ostaviti ga da se prohladi, zadržati cca 150 ml vode
- Slanutak i vodu staviti u blender ili prikladnu posudu, dodati zobene pahuljice i suhe smokve te sve usitniti u blenderu ili štapnim mikserom.
- Smjesi dodati preostale 2 žlice smeđeg šećera i aromu vanilije i ponovno kuhati na slaboj vatri uz stalno mješanje, cca 5 minuta da se zgusne, a zatim dodati orahe, marelice, brusnice i liker od ruže i sve dobro umješati
- Puding servirati, ukrasiti sa šlagom i  nasjeckanim orasima, marelicama, suhim smokvama i brusnicama kao i  pokojim zrnom skuhanog slanutka.

Puding se može se jesti topao ili dobro rashlađen. Moj izbor bi bio da za doručak bude topla verzija , može i bez šlaga. Možda bi za doručak moglo i bez one žlice likera od ruže, ali mislim da niti ne smeta jer ta količina likera daje profinjenost cijeloj kombinaciji i nema straha da bi zbog nje dan počeo "veselije" nego što želimo :). A za kasnije preporučujem sve skupa dobro rashlađeno, sa dodatkom šlaga, ……….., jedan  fini desert :)







Slanutak u slatkom izdanju je opravdao moje povjerenje, u ovaj puding se jako lijepo uklopio i mislim da ću ga još koji put ovako pripremati. Ovaj put u kombinaciji su bili suho voće i orasi, ali ne vidim razloga zašto se ovdje ne bi iskombiniralo i svježe voće, jabuke koje se mogu i skuhati i takve umješati u smjesu, šumsko voće, mislim da bi i breskve i marelice dobro išle.

Slanutak ima dovoljno specifičan, a opet se može reći i neutralan okus da prihvaća razne kombinacije u kojima ostaje jednako dobar i može biti samo zanimljiviji i ukusniji. U ovoj kombinaciji, bez obzira na sve dodatke , nije izgubio svoj specifičan okus. I dalje je ovo slanutak. 

Degustatori ? Naravno, dragi I.je bio tu i kada je čuo da namjeravam napraviti puding od slanutka samo je rekao „dobro“, a kada sam mu taj isti puding servirala pomalo se iznenadio rekavši kako skroz dobro izgleda. Ali trebalo ga je i probati, polako, pažljivo, ……,a zatim osmijeh i „fino je, ali možda bi mi bilo lakše da ne znam da je ovo slanutak" :) :)






Ovaj puding šaljem dragoj Tanji kao moju ulaznicu u ovomjesečni krug igrice Ajme koliko nas je .

utorak, 23. travnja 2013.

FBI rukavice - "So i biber" i "Dolce Fooda"

U ovomjesečnom krugu blog igrice FBI rukavice koju je pokrenula mamajac istražujemo dva bloga drage Ivane, So i biber i Dolce Fooda. Ja sam se tijekom istraživanja uglavnom orjentirala na blog So i biber , a neki od isprobanih recepata mogu se naći na oba bloga.

Ivanine blogove pratim već neko vrijeme, a osim odličnih recepata na blog So i biber privukle su me i Ivanine priče i crtice iz života u Baltimoru. Kroz te postove imamo priliku upoznati  svakodnevni život tamo daleko od nas, a kada čitamo te priče čini nam se tako blizu. Kroz postove i recepte osim Ivaninog života upoznajemo i samu Ivanu i njezinu obitelj, a na blogu So i biber Ivana je isto tako napisala nešto o sebi čime nam je još više približila ono o čemu možemo čitati u njezinim postovima.
Kako je Ivana napisala,  glavni motiv pisanja blogova je razmjena recepata sa dvaju dalekih područja sa različitim kuhinjama, upoznati druge sa kuhinjom svoga kraja, upoznati sve nas sa kuhinjom kraja u kojemu sada živi. Ivana to odlično radi i ta raznolikost recepata i postova mi se jako sviđa. Osim samih recepata od Ivane možemo naučiti kako dobro pripremiti ribu, kako postaviti i što poslužiti za svečani stol u rođendanskoj, slavskoj i prigodi za Dan Zahvalnosti. Također možemo naučiti o začinskom bilju, a svakako ne trebamo propustiti niti pročitati o poznatim kuharima i njihovim receptima (Pata, Jamie, Anthony ……, svi nas čekaju na Ivaninom blogu). Ne smijemo zaboraviti niti kulinarski riječnik od A do Ž koji je također dio ovoga bloga i u kojemu se ima što pročitati i naučiti.  No, .......na blogu nas čekaju nas i recepti, i to odlični recepti,  koje svakako želimo isprobati ! :)






Tu su super juhe, salate, nešto domaće, nešto egzotično, nešto iz Amerike, nešto iz Srbije, nešto diljem svijeta, obične i sasvim neobične kombinacije. Slatko i slano, lagano, ali i sasvim konkretno, Ivana nam uistinu nudi puno toga i svaki od recepata je na svoj način zanimljiv, a ono što se meni posebno sviđa je da je svaki recept jasno i potpuno napisan sa svim detaljima i smjernicama koje su potrebne da odabrano jelo ili slasticu bez problema i sami pripremimo.
Kao i uvijek u ovom istraživanju trebalo je započeti, izabrati, isprobati, …….., uvijek je najteže izabrati jer najradije bih isprobala sve :) . I ovdje je bilo tako, ali izbor sam sa svih morala suziti na nekoliko recepata koje sam stigla pripremiti . U početku sam bila uvjerena da ću se podjednako zabaviti slanim i slatkim jelima, no kako je vrijeme odmicalo tako se slatki program ipak našao u prednosti pred slanim. No, zabilježeni slani recepti i dalje ostaju na listi, sa istraživanjem ili bez njega doći će i ta jela na moj stol :)

Krenimo sada na ono što sam u ovom krugu igrice isprobala. Recepte neću prepisivati već su u linkovima u naslovu.


U postu gdje se nalazi recept za ovu juhu Ivana nam nudi još tri jednako dobre juhe, ali moj izbor je bila baš ova prije svega zbog kombinacije sastojaka koja mi je bila pomalo neobična i htjela sam je probati. Juhe inače jako volim, rijetko da će mi se dogoditi dan u kojemu neću pojesti tanjur ili zdjelicu juhe, to se dogodi u uistinu iznimnim situacijama. Za hladnih dana najdraže su mi guste juhe kakva je ova, kao i juhe nešto jačih okusa koji je isto tako jedna od karakteristika ove juhe. Uz to, ovdje se nalazi uvijek mi omiljena  jabuka, ali sada je to juha od jabuke ?! Do sada kod mene neisprobano, jednostavno, morala sam…… :)
Priprema je krenula i odstupanje od Ivaninog recepta je u tome što sam koristila kapulu umjesto luka, a sve ostalo je išlo kako piše.

I juhica je na stolu, kod mene topla, uz komadić odličnog beskvasnog kruha, ……, savršeno !






Ivana kaže da je kušajući ovu juhu pala u nirvanu, ….., nisam niti ja bila daleko od toga :) Juha je za svaku preporuku, isprobajte !






Quinoa je namirnica koja mi često stoji u ormariću , a ja nikako da je upotrijebim iako znam da je volim, znam da je zdrava i znam da se može odlično iskombinirati kako u slanim tako i u slatkim jelima. Konačno je trebalo da kod Ivane ugledam ovu salatu, da piše da je super zdrava i da ja kažem „pa imam quinou, što čekam? „ Možda sam čekala da uočim baš ovaj recept, da vidim sve te odlične sastojke, da mi Ivanina krasna slika salate dozove proljeće, odlučim je pripremiti i sama sebi poslužiti kao obrok na poslu.
Odstupanje od recepta je u tome što nisam imala sojino zrno pa sam ga preskočila, umjesto stabljike celera koju nisam našla dobro je poslužio svježi krastavac i kako je sezona mandarina već prolazila umjesto njih stavila sam naranče.Ostatak kako piše u receptu  i salata je tu :)






Zdravo i fino , trebamo li uopće nešto više od ovoga. Ovo je salata koja mi se jako svidjela, i već zamišljam kao ću je i tijekom ljeta raditi sa nekim ljetnim voćem umjesto naranče i/ili jabuke. Zamislite u ovoj kombinaciji koju jagodicu ili neku šumsku bobicu, mmmm, sigurno bi bilo dobro. A dobro je i ovako :)







Kada sam kod Ivane  vidjela čupavce u ovom izdanju oduševila sam se, odlična ideja i savršena Ivanina izvedba. Nisam mogla odoljeti a da ih ne napravim i sama, posebice jer moja draga nećakinja K. jako voli čupavce. Tih dana bila sam u Dbk i nakon što smo K. i ja radile hurmašice iz ovog posta obećala sam joj i čupavce, ali kakve još nije jela :) K. se odmah zainteresirala i rekla sam joj da će je čekati kada dođe iz škole. Koliko god da sam se potrudila moja izvedba nije ni blizu Ivaninoj, ali ako sam i izgubila na izgledu okus ovih čupavaca je uistinu onaj pravi. Recept za tijesto koji je Ivana preuzela od Maje je odličan, fini , mekani kolačići ……..mmmmmm :)







Kada se K.vratila iz škole bila je oduševljena ovim čupavcima, gledala ih je, kušala, ……, hm, pa i dosta brzo ih je pojela :) Ipak, probali smo ih i mi ostali i mogu reći da ćemo ih sigurno još koji put isprobati , a sa ovim „cupcakes izdanjem“ i još nekoga iznenaditi :)







Još jedna poslastica koju sam radila u Dbk. Koliko god u Dbk nastojim što više vremena provesti u šetnji i u druženju sa mojim curama i prijateljima, toliko dijelu toga boravka u Dbk pripada i biti malo kod kuće, odmoriti se, spavati, čitati, ali i nešto skuhati. Isto tako, nezamislivo mi je da otiđem natrag u Zg a da svakoj od mojih cura ne napravim njezinu omiljenu slasticu ili neko jelo. I prošli put je bilo tako i ovaj kolač sam napravila mojoj mami. Mama obožava mak, a voli i limun u kolačima, u zadnje vrijeme drag joj je i šećerni preljev. A sve to se nalazi baš u ovom kolaču i čim sam vidjela recept znala sam da je moj, zapravo mamin :)
Ipak, kako je to bilo vrijeme nakon Uskrsa i stalno smo govorile da nećemo više jesti slatko odlučila sam joj ga napraviti od pola mjere i tako je nastao ovaj mali kuglofić.
Kod nas nisam vidjela za kupiti nemjevenog maka pa sam koristila onaj standardni mljeveni, a sve ostalo je išlo prema receptu.






Kolač je ispečen, ohlađen, mama je dobila prvi komad da ga proba………….., e pa ovakvo oduševljenje nekim kolačem još nisam vidjela. Uistinu oduševljena prisvojila je svoj kuglofić :) i komad po komad samo sam slušala „napiši mi recept, nemoj zaboraviti na recept, ovo je savršeni kolač……“. Evo, evo pišem recept i napomenem joj da sam ga napravila od pola mjere i pitam da li želi recept u tim količinama ili u punim količinama. „Želim recept od duple mjere ! :) , rekla je mama, a ja sam sigurna da je ovaj kolač već postao jedan od onih kojim ćemo se još puno puta počastiti.








Kada smo već u Americi bilo je konačno vrijeme da isprobam i nešto američko. Naravno da američku pitu nisam preskočila !  Ovom pitom počastila sam prijatelje koji su mi došli iz Dbk i mogu samo reći da je fenomenalna ! 
Američka pita je ono što svi volimo, ali pogoditi pravo tijesto nije uvijek tako jednostavno. U tom isprobavanju pojela sam do sada razne pite u raznim izvedbama i tijestima koja su bila blizu ili nisu bila niti blizu ovoga. I evo ga sada – bingo ! :) I mene i goste pita je oduševila, posebno tekstura tijesta.

U zamrzivači sam imala zalihe rabarbare i jagoda i odmah sam se odlučila na  pitu u ovoj kombinaciji voća .
Pitu sam radila u okruglom kalupu vatrostalne posude i obzirom na veličinu kalupa potrošila sam 350 g jagoda i 350 g rabarbare. Tijesto sam napravila u količinama kako piše u receptu i malo mi ga je ostalo. Gornju koru nisam stavljala cijelu već sam rezala trakice i napravila mrežicu (koliko – toliko uspješno :) )
Pitu sam pekla dodatnih 10-tak minuta od vremena navedenog u receptu i tih 10 minuta sam je stavila na donju rešetku pećnice jer je gornji dio bio pečen, a donjem je još trebalo (to je prednost vatrostalne zdjele u kojoj se vidi kakvo je stanje sa svih strana)

Konačno gotova, konačno rashlađena i spremna za serviranje :)








Cure su bile oduševljene, muški su klimali sa odobravanjem, komad po komad , zalogaj po zalogaj, pita je pojedena i bilo mi je žao što nemamo više zajedničkog vremena da je ponovno ispečem dok su mi prijatelji tu. Ali biti će za ovu pitu i druga i treća i još tko zna koja prilika, u raznim kombinacijama voća. Za svaku je preporuku !!!
Posebno hvala Ivani što je u ovom postu  jako lijepo sve napisala i opisala , uz njezine riječi i slike pita može samo uspjeti !







Brauni sa suvim trešnjama u rakiji / Brandy - dried cherry Brownie)
Ostajemo još malo u Americi, ja ostajem još malo sa prijateljima iz Dbk, a mjesto radnje je Zagreb :) Eto, kako je svijet zapravo mali i kako nas dobra hrana i fine slastice spajaju, ali i osvajaju kao što je mene osvojio ovaj kolač. Čim sam ga vidjela i pročitala recept znala sam da je samo pitanje trenutka kada ću ga isprobati. I taj trenutak došao je zajedno sa prijateljima iz Dbk :) Jako sam se razveselila njihovu dolasku i osim što već znam da nam je vrijeme koje provedemo zajedno uvijek lijepo htjela sam da i na stolu bude isto tako nešto lijepo i dobro. Malo predjela, glavno jelo, a zatim i desert. Evo ga, uz američku pitu na stolu se našao i  ovaj Brownie kolač.  

Originalno se pravi sa suhim trešnjama koje se natapaju u rakiji, ali taj dio sam preskočila i iz zamrzivača izvukla vrećicu sa višnjama koje su odstajale u rakiji kada sam pripremala liker od višanja. Od tih istih višanja sam već radila Veselu marmeladu od višanja , a sada su našle svoje mjesto i u ovom kolaču. Što se čokolade tiče odlučila sam se na standardnu tamnu čokoladu tako da je moj kolač nešto tamnije boje od uobičajenih brownie-a.
Kolač sam pripremila, ispekla  i kada se prohladio dragi I. i ja smo bili prvi degustatori, uh kako nam se svidjelo, mene je posebno osvojio i niti danas mi nije jasno kako je ovaj kolač uopće dočekao goste :)






Umjesto u četvrtastom kalupu radila sam ga u duguljastom i zapravo dobila Brownie štrucu :) Lijepo se rezala, malo šlaga i još koja višnjica iz rakije, mmmmm, koliko se svidio nama toliko se svidio i gostima, a ja jedva čekam kada ću ga ponoviti . Još jednom, i još jednom, i ……., ovaj brownie ušao mi je u život :)






Ovime zaključujem isprobane recepte u ovom krugu blog igrice FBI rukavice. Uživala sam u posjeti oba Ivanina bloga, So i Biber i Dolce Fooda, istražujući otputovala na trenutke u daleku Ameriku, naučila neke nove stvari, uživala u zanimljivim postovima, ali prije svega uživala sam u jelima i slasticama koje sam isprobala. Osim mene uživali su i veselili su im se i moje cure, dragi I., dragi prijatelji, …….. Draga Ivana hvala ti na svim odličnim receptima i na svemu što sa nama dijeliš na svojim blogovima !

ponedjeljak, 15. travnja 2013.

Sladoled od čokolade

Konačno proljeće ! :) Eto, izgovorila sam i sada se samo nadam da neće odjednom negdje nestati. Proljeće nas je počastilo divnim, sunčanim vikendom, mene je dodatno počastilo i posjetom prijatelja iz Dbk-a kojima sam se jako razveselila , a ja sam još i prije početka proljeća dragog I. i sebe počastila ovim sladoledom kojim se danas svi skupa častimo. I. je tada uzviknuo : "konačno sladoled" ! :)





Sladoled volim pojesti u svako doba godine ali dolaskom toplijih dana ipak ga volim malo više. Nikada nisam mogla pojesti puno sladoleda odjednom, nekada mi je čak i jedna kuglica previše, a kako mi se ispred izloga sa sladoledom uvijek dogodi da ne znam koju vrstu bi odabrala onda je to obično ono „pola jednog, pola drugog“ i kuglica sladoleda dragih mi okusa je u ruci. Što se okusa tiče, ovisi o raspoloženju :), nekada ću posegnuti za onima mliječnim, čokoladnim, a nekada za voćnima, sve češće za onima koji su se tek nedavno pojavili , od kadulje, lavande, ……, važno je da je fini , kremasti sladoled.

Već neko vrijeme I. i ja imamo mali ritual, "dan za sladoled" :), nakon radnog tjedna petak navečer je rezerviran za šetnju gradom uz obavezno zaustavljanje na kuglicu sladoleda, ovisno gdje se zaustavimo nekada je to kuglica „pola-pola“, nekada cijela kuglica nekog od omiljenih okusa, a u zdjelici kod I. će se uvijek naći ona od čokolade ili vanilije. Kako ja znam reći „onaj obični sladoled“.

I.  obožava sladoled, toliko da sam se tome pomalo i iznenadila. I valjda su u tom iznenađenju trebali proći mjeseci i mjeseci dok konačno nisam shvatila da on stvarno jako voli sladoled i dok nije  dočekao da mu ga i napravim i da se u zdjelici nađe kuglica sladoleda „home-made byB“ :)   Evo je danas, i to u raznim kombinacijama:







Prije nekog vremena navratila sam u poznatu knjižaru u potrazi za određenom knjigom koju sam željela pokloniti mami za rođendan, a iz knjižare nikada ne mogu izaći  da ne pregledam kuharice i ostale novosti na gastro području. Naravno da uvijek nešto i nađem što bi baš sada kupila, i ovaj put našla sam  knjigu recepata za sladoled. Uh koliko puno krasnih recepata, koje divne slike, odmah sam je kupila :), kasnije stavila pred I. i rekla mu da izabere koji sladoled prvi pravimo. Dok sam ja listala i gledala sve te krasne kombinacije bilježeći sve samo ne one „obične“ , I.je odmah odabrao baš taj, „obični“ , onaj od čokolade. Prihvaćeno :)

Napravila sam sladoled od čokolade, na prvi pogled „običan“, ali na prvi zalogaj nimalo običan i odmah sam shvatila koliko sam bila u zabludi kada sam tako mislila o ovome sladoled. Ništa tu nije obično već je ovo  baš ono što očekujemo kada poželimo kremasti sladoled pun okusa.





Kada razgovaramo o receptima za sladoled obično se spomene pitanje jaja, da li ih koristiti ili ne. I sama sam ih neko vrijeme izbjegavala, no u ovom receptu idu jaja, termički se obrade kratkim kuhanjem tako da ne bi trebalo biti problema, a uistinu doprinose teksturi i okusu sladoleda.

Što se tiče aparata za sladoled, ja ga nemam i ovaj sladoled sam napravila bez njega, vjerovatno ću isto tako napraviti i slijedeći, i još jedan, a onda jednom, ..........možda bude recept i sa aparatom :)


Sladoled od čokolade

- 300 ml mlijeka
- 4 žumanjka
- 80 g šećera
- 1 žlica kukuruznog škroba
- 200 g tamne čokolade
- 300 ml slatkog vrhnja (30%mm)


- Mlijeko lagano zagrijavati do točke vrenja, zatim ga maknuti sa vatre i ostaviti da se hladi
- U posudu za miksanje staviti 4 žumanjka, dodati šećer i kukuruzni škrob, sve dobro izmiksati
- Čokoladu otopiti na pari i dodati u izmiksanu smjesu jaja. Sve sjediniti (mikserom na najmanjoj brzini)
- U čokoladnu smjesu pomalo dodavati mlijeko i nastaviti miksati na najmanjoj brzini. Kada je smjesa sjedinjena ponovno je pomalo zagrijavati.
- Zagrijavati uz stalno mješanje i kada uzavri kuhati oko 2 minute. Obavezno stalno mješati jer se smjesa brzo zgušnjava
- Ostaviti da se ohladi i povremeno promiješati
- Zatim slatko vrhnje izmiksati do točke kada se počme pretvarati u šlag, ali ne da se dobije čvrsti šlag.
- U vrhnje pomalo dodavati čokoladnu smjesu i tako je cijelu umješati i sve skupa sjediniti (može se pomoći mikserom na najmanjoj brzini iako je preporuka ovaj dio napraviti ručno)
- Smjesu staviti u prikladnu posudu u zamrzivač gdje bi trebala stajati najmanje 6 sati, uz povremena mješanja (svakih 45 do 60 minuta) kako se sladoled ne bi kristalizirao već ostao kompaktan i kremast.

A kada konačno prođe tih dugih 6 sati …….., mmmmm, slaaadoollleeeddd……
Ovim sladoledom I. je bio prezadovoljan, i nakon što je pojeo prvih nekoliko kuglica u kombinaciji „čokolada sa komadićima čokolade„ :) ................





............ probali smo i druge kombinacije. Prvo,  „čokolada i kokos“, da, može, nekoliko listića sušenog kokosa i eto novog okusa koji se jako lijepo slaže uz čokoladu. Uostalom, ja sam ljubitelj „bounty“-a , evo ga ovdje i u ovom sladolednom obliku :)



Zatim, top kombinacija sa dodatkom marmelade od naranče. Čokolada i naranča su inače moja dobitna kombinacija, a niti kod I. nisu niže na ljestvici. Isto tako odlična je i marmelada od bilo kojeg citrusa, a ovdje se našla velika žlica marmelade od tri citrusa, ona koju sam zadnju radila "Marmelada od crvenog grejpa, naranče i limuna", jako dobro se smjestila i upotpunila okus.





Zatim sam u ormariću ugledala šarene bombončiće, nešto kao M&M, i oni su čokoladni kao i ovaj sladoled, a tako su veseli, pa za svu dragu dječicu evo jedna šarena porcija, ….., ne samo za dječicu, volimo i mi odrasli nekada biti djeca i osim sladoleda volimo i bombončiće :)






A tu je i kombinacija „za mene“,  aronija !  Bobice aronije nisu baš oduševile I.  dok sam ja baš uživala u ovoj kombinaciji slatko-kremasto.čokoladnog sladoleda i trpkog okusa ovih bobica, moje ! :)






Nakon što smo se prije svega razveselili ovom sladoledu, a zatim ga isprobali u svim ovim kombinacijama uz obavezno fotkanje koje je ovaj put bilo baš veselo , „brzo, pripremi, ovo se sve topi, još samo ovu sliku …….“ :) preostalo je samo reći da ćemo ga napraviti i opet. Kako nam dolaze topliji dani tako će se sladoled sve više jesti i planirali smo isprobavati jedan po jedan …….., pa smo za početak ipak još jednom napravili baš ovaj :)

Dakle, kod nas je reprizu već doživio, a doživjeti će sigurno i još koje izdanje. Kako god okrenemo jedan je stari  dobri sladoled od čokolade :)

No ne zaboravimo, osim sa slatkim kombinacijama čokolada se odlično slaže i sa onima manje slatkima, pa će se i pokoja mrvica ljute papričice isto tako ovdje lijepo uklopiti.
Uh, kako se dobro može uživati u ne samo u jednom već u puno raznih okusa sladoleda od čokolade :)









nedjelja, 7. travnja 2013.

Urmašice - Zaboravljene poslastice

Urmašice ili Hurmašice kako ih mi zovemo su slastica koja je obilježila dobar dio moga djetinjstva i mladosti. Pamtim mamine hurmašice i ono veselje kada bi zamirisale iz pećnice, a zatim se hladile prelivene šerbetom i kriškama limuna dok sam čekala da se konačno ohlade i da dobijem na tanjurić prvu hurmašicu koja se sa svakim zalogajem doslovno topila u ustima. 

Svatko tko zna da sam odrasla u Dubrovniku sada se naravno pita kakve veze imaju hurmašice i Dbk :) , kako one uopće mogu biti jedan od kolača moga djetinjstva ?  Mogu i bile su , ali isto su tako jednog dana prije nešto više od 20 godina nestale iz mamine kuhinje i od tada  ih niti mama,  niti sestra niti ja nismo napravile, iako recept uredno stoji zapisan u maminoj bilježnici. 
Današnje hurmašice napravila sam po receptu maxivide, drage Deane koja sa svojom malom pomoćnicom, preslatkom kćerkicom Unom oživljava poslastice iz bilježnice njezine bake i majke  na blogu Zaboravljene poslastice. Volim i sviđa mi se pratiti ovaj blog i osim što je izbor slastica uvijek vrijedan pažnje, vrijedna je kvaliteta svake od njih koja se prepoznaje iz recepta, a meni se posebno sviđa način na koji maxivida predstavi, objasni i prezentira svaki od tih recepata. Iskreno, bila bih najsretnija da mogu isprobati svaki od tih recepata, onako krenuti redom, ......, ali za isprobavanje izabrane su baš urmašice ! 







Ovaj tjedan provela sam u Dbk i nekoliko dana pratila me kiša, oblaci, južina, kiša....... I koliko god takvio vrijeme nije ono u kojemu bi čovjek uživao toliko nije prepreka za doživljaj posebnosti i ljepote ovoga grada. Jednom je dragi I. rečenicu započeo sa: "Kao što je Dbk snaga kamena......", e da to je ta snaga kamena, mora, atmosfere,  koja je i po najlošijem vremenu i dalje snaga i ono što vas ispunjava i privlači da uživate i dok čekate novi sunčan dan. Privukla je ta snaga, privukao je ovaj grad , ovi ljudi, .... ovo sve, jednog davnog dana i moga tatu koji je došao, vidio, ostao :) 
Moja mama, rođena Dubrovkinja, otišla je studirati u Zgb i u trenutku kada je odlazila sigurno nije znala da je tamo čeka susret sa čovjekom koji je rođen u Bosni, odrastao u Zgb i sa kojim će se vratiti u Dbk i koji će biti moj tata i imati ćemo isto ime, nas dvoje B. u obitelji ! Tata koji je Grad uvijek zvao svojim, koji je volio i bosansko i zagrebačko, ali je inspiraciju i svoj život našao u onome "dubrovačko". Tako je učio i nas i tako smo uz njega naučili i zavoljeli i neke bosanske specijalitete, najomiljenija mu je bila pita krompiruša koju mu je radila njegova mama, moja baka, kada god bismo došli na praznike u Zg, a volio je jako i hurmašice koje je od milja zvao "hurmice" :)  i njima ga častila moja mama koja ih je naučila raditi. Najviše smo im se veselili on i ja, bile su to naše omiljene hurmašice, "hurmice" !






Bile su to one hurmašice koje mama prestala raditi onog dana kada nas je tata napustio, onog dana kada je nestalo puno toga i kada je sve skupa imalo sve manje smisla. Prošlo je od tada vrijeme, prošle su godine, vraćao se smisao, sjećanja ostaju a život se vraća, ali hurmašice se nisu vratile. Dok......, jednog dana prije 2-3 godine moja draga nećakinja K. me pitala : "B., hoćeš li mi napraviti hurmašice ?" pokazujući sliku i recept iz nekog isječka iz časopisa. Ostala sam i više nego iznenađena , odakle ona uopće zna za hurmašice i zašto baš hurmašice ? Niti sestra niti ja ih nikada nismo tražile, a ona, dijete koje nema pojma o tome zaželjela je baš njih. Nekako sam ih tada izbjegla, ali K. nije odustajala i vremenom je bilo sve teže pogledati u te predivne dječje, tople, smeđe oči koje traže "samo hurmašice". 

Ovaj put kada sam došla uobičajeno sam pitala cure što žele da im pripremim, a K.me uhvatila za ruku i rekla: "hoće li ovaj put biti hurmašice ? " . Biti će i bile su !  K. sam rekla da će biti ako će ih sama raditi, a ja ću joj asistirati. Mami smo rekli da ćemo ih nas dvije napraviti, ........"oh, pa ja ih nisam pravila već više od 20 godina" rekla je mama. Znamo, znamo, danas ih mi pravimo. Imamo i recept kod drage maxivide i idemo na posao. 

Kao što je maxivida napisala ovo je recept u kojemu ništa ne treba mjenjati, savršen je upravo takav kakav je i mi smo ga slijedile u potpunosti. Osim, "maslo" i "maslac" nije isto, ali u nedostatku ovoga prvoga koristile smo maslac. Sve ostalo prema receptu koji je ovdje. 

I K. je uspjela ! :) , uz moju malu pomoć presretna je napravila svoje prve hurmašice kojima se jako razveselila ! 

Tko bi ih se nagledao , tko bi dočekao da ih isproba......... :)






Probala ih je K. probala ih je imama i rekla da su joj odlične, probale smo ih i sestra i ja i potvrđujem ono što je draga maxivida napisala "u ovom receptu ne treba ništa mjenjati". 
Draga K. je bila pozvana da kaže svoje misšljenje i samo je rekla: "mmmm, ovaj kolač je legenda ! 
Legenda !? Da, upravo tako, K.nije svjesna što je izgovorila , ali ovaj kolač je upravo to.  Obožavam moju K. ! 





Ja sam bila uvjerena da ću sada uzeti i mamin recept u ruke, usporediti ga sa ovim, možda i prokomentirati, ...., ali ne, nisam to napravila, ne znam , prošlo je 20-tak godina i sigurno ne treba proći još toliko, .....zapravo, ......, možda je i zbog ovog oblačnog i kišnog vremena, možda je potreban samo jedan sunčan dan ! :) 

Do tog sunčanog dana, preporučam ovaj recept i draga Deana, tebi i tvojoj Uni, kao i mami i baki iz čije bilježnice izlaze sve divne slastice sa kojima nas častiš na odličnom blogu Zaboravljene poslastice hvala na ovom receptu za urmašice koja ja cijelo vrijeme zovem hurmašice. "Hurmice" ili jednostavno legende !